Koliko odjeća čini čovjeka? Da li bi zaista, kako to preporučuju jedne dnevne novine, pod hitno trebalo “redizajnirati” predsjednika Josipovića i gospođu Josipović? On, navodno, ne djeluje nimalo reprezentativno. Nosi hlače od odijela a preko njih razdrljenu košulju kratkih rukava koja mu nimalo ne skriva trbuh.
Hrvatska je depresivna zemlja. Svakoga dana svaki Hrvat i svaka Hrvatica stariji od deset godina progutaju praxiten. Ja popijem tri. Sve me uznemiruje. Recimo, Mamić. On športske novinare sustavno nabija na kurac.
Tko je bio gradonačelnik Zagreba kad je Krleža napisao Glembajeve? Tko je bio predsjednik općine Opatija kad je Ivo Robić na terasi hotela Kvarner pjevao “Morgen, morgen”? Pojma nemate, ni vi ni ja.
U subotu je neki riječki klinac, javlja Novi list, krenuo na utakmicu Rijeka-Split, na sebi je nosio majicu na kojoj su bila četiri slova A.C.A.B, “All cops are bastards” iliti u prijevodu, “svi drotovi su kopilad.” Policija nije gubila vrijeme, tatu je prijavila sucu za prekršaje jer je balavac svojom majicom širio mržnju i pozivao na nasilje, a otac će morati platiti nekoliko tisuća kuna kazne.
Naučna ispitivanja pokazala su da većina muškaraca ima dvije glave. Gornju i donju. Naučna istraživanja pokazala su da većina muškaraca odluke donosi uključujući donju glavu. To ima svoje prednosti.
Srbija i Hrvatska postale su civilizirane zemlje. Tadić, psiholog i bivši košarkaš i Josipović, pravnik i muzičar, ni malo ne liče na svoje krvoločne prethodnike, luđaka, zločinca i lopova Miloševića i frustriranog Titovog generala Tuđmana. Njega se, iz današnje perspektive, teško može nazvati lopovom.
U Varšavskoj je velika frka. Meni koja nisam iz Zagreba, u Rijeci nemamo Varšavsku, nije bilo jasno o čem se tu radi. Nazvala sam neke prave Zagrepčane, oni veliju da je Varšavska i ulica i javno dobro. Grad ju je oteo i poklonio tajkunu Horvatinčiću.
Ante Tomić, prvo pero Jutarnjeg lista, uznemirio je Torcidaše jer ih je nazvao “ološem” i “stokom”. Doduše Tomić se nije obrušio samo na splitsku “stoku”, “stoka” su svi navijači koji pale tramvaje, razbijaju stolice, bacaju baklje na teren…
Hrvatska je uznemirena. Toliko se toga dešava. U tijeku je masovno potpisivanje. Trebamo skupiti stotine tisuća potpisa i natjerati Vladu da raspiše referendum o prijedlogu izmjena Zakona o radu. Ovih je dana Vlada, baš ničim izazvana, odlučila uništiti Hrvatsku televiziju smanjenjem, kako reče ministar Šuker, “nameta”, za dvadeset i pet posto. Nesreća nikad ne dolazi sama. Srpski kriminalci, “zemunci”, ubojice srpskog predsjednika Đinđića, odlučili su se, nakon tko zna koliko godina života u centru Zagreba u miru i dobru, međusobno pobiti. E kad bi tu naš Križni put završio. U nedjelju kreće Parada ponosa, homoseksualci svih boja marširat će centrom Zagreba i mahati zgroženim Hrvatima…
Mediji nikako da se skinu sa Sanadera. Svi koji su mu se uvlačili dok je bio na vrhu sada ga žestoko rastežu puni pravedničkoga gnjeva. Dečki koji o Sanaderu uporno pišu iz mračine su izvukli rečenicu koju je izrekao Dragutin Lesar prvog srpnja 2009. :“Otišao je kao pizda.”
