I Nobilo je naš
Drage moje uši, i opet nas je više. Iako nas guverner Rohatinski naziva ljudima koji su se kladili na krivog konja ima nas koji drugačije misle.
Drage moje uši, i opet nas je više. Iako nas guverner Rohatinski naziva ljudima koji su se kladili na krivog konja ima nas koji drugačije misle.
Korisnici stambenih kredita u švicarskim francima, članovi Udruženja UŠ koje sam nedavno osnovala, imaju nevjerojatnu priliku da u Večernjaku pročitaju što o njima misli guverner Rohatinski. Između ostalog Rohatinski je jasno i glasno izjavio kako je ideja o pretvaranju deviznih kredita u kunske “populistička”.
Drage moje uši, sve nas je više ali ne i dovoljno. Očito, mnogi od vas misle da je u ovoj zemlji šutnja zlato, patnja normalna, a strahopoštovanje prema moćnicima, lihvarima i mafijašima jedini mogući način komunikacije.
Drage i dragi sve mnogobrojnije uši!
Vedrana Rudan, osnivačica Udruženja UŠ! poslala je preko Nacionala guverneru Hrvatske narodne banke Željku Rohatinskom otvoreno pismo u kojem je detaljno iznijela sve svoje i vaše probleme.
Nacional će u Zagrebu izaći u utorak, 28.9.2010., a u srijedu u vašem gradu. Osnivačica Rudan očekuje da će gospodin Rohatinski svim srcem krenuti u borbu za prava svih Ušiju drage nam domovine Republike Hrvatske.
Pošaljite mu i vi mail na adresu info@hnb.hr u kojem ćete mu detaljno opisati kako vam vaša banka krv pije! Sigurno će vam se javiti jer je najpoznatiji čovjekoljubac u Hrvata, a voli i životinje. Njegov rotvajler zove se Roki.
Drage moje i dragi moji švicarci,
od danas krećemo u akciju. Na fejsu na mojoj službenoj stranici vidjet ćete grb naše udruge.
Za one koji slabo vide a zbog plaćanja krvavih rata ne mogu kupiti naočale, naš je grb uš umotana u švicarsku zastavu. Ja sam učinila svoje, pozivam vas da mi se pridružite. Vidjet ćemo možemo li akcijom, ne kuknjavom, prisiliti lopovske banke da nam jednom mjesečno cugnu manje krvi nego što to danas rade.
Puknuo mi je film. Osnovat ću udrugu UŠ. Udruženje švicaraca. Jasno vam je o čemu govorim. Pred tri godine moj je sin ušao u banku i želio dignuti stambeni kredit. Našli smo stan, četrdeset kvadrata šezdeset i pet tisuća eura.
To je jače od mene, Josipović mi se sviđa. Nimalo ne liči na histeričnog Tuđmana a nema dodirnih točaka ni sa “duhovitim” Mesićem. Djeluje poput ribe spremljene na lešo, životinje od koje nikome ne prijeti baš nikakva opasnost. Dapače, kad je pojedeš osjećaš se bolje.
Ispričat ću vam priču. Žena i muž godinama su živjeli zajedno, rodilo se dijete, kupili su veliku kuću, oboje su bili upisani kao vlasnici. Žena je napustila muža nasilnika ali se nije odrekla svoje polovice kuće. Računala je da će se nakon rastave dogovoriti, prodat će se kuća i podijeliti novac.
U Beha se ovih dana dogodio prestrašan zločin. Svijet je na nogama. I Britanci i Ameri i Nizozemci, čitava se Evropa, zgađena i užasnuta, trese. U Bugojnu je djevojčica, koja se možda zove a možda i ne zove Katja Puschnik, bacila u rijeku nekoliko živih štenaca.
Nedavno je u Zagrebu u endehazijskoj maniri skupini građana zabranjeno kretanje Varšavskom ulicom. Zagrepčani zbog toga nisu izašli na ulice, ni ostala se hrvatska sela nisu uznemirila. Jebeš purgere i Varšavsku.
Kad sam ja bila mlada, daleke šezdeset i osme, svijet je bio drugačiji. Moji vršnjaci i ja vjerovali smo kako je i Vijetnam naš problem, moramo ga podržati u borbi protiv Zla obučenog u zvjezdice i trakice. Valjali smo se ulicama gradova i vrištali, dolje Amerika!