Živim u mirnoj zemlji među totalno opuštenim ljudima. Raduju ih sitnice koje ipak život znače. U megamarketima znaju naletjeti na “akciju”. Za samo pet kuna možeš kupiti pola kilograma ružičastog akcijskog mesa. Pred tri sam godine bila u Petrinji. Radnici iz Gavrilovića ispričali su mi da u svojim pogonima zaleđeno argentinsko meso staro četrdeset godina pretvaraju u “hrvatsko”. Zlobnici? Lažljivci?
Strašno je biti javna osoba: glumac, glumica, političar, borkinja protiv pedera i lezbi… Obično si ljudsko biće, lažljivo, kradljivo, a u javnosti i medijima moraš biti svetac ili svetica kojoj u ormaru ne visi baš ni jedan kostur.
Blažena zemlja. Ministar Linić ima šegrta koji ne zna što nema a Linić ne zna što šegrt ima. Da bi šegrt imao više nego ima dobio je od države kredit. Linić je preko Indexa saznao kakav je kredit njegov šegrt, neki Šegon, dobio pa se zaprepastio. U međuvremenu je Država nastavila kontrolu onoga što ima Babić, nekad vlasnik Indexa a danas vlasnik dugova.
Kraj je godine, osjećam potrebu da vam otvorim dušu. Bez vas moj bi život bio dolina suza. Hvala vam svima od srca.
Pozdrav od Vedrane koja maše iz suhe doline.
Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…
Moje prijateljice i ja ne gledamo nogometnu utakmicu ni kad igra Hrvatska. Izlazimo iz kuće, svaka u svom pravcu. Naši muževi dečke nikad ne gledaju sami. Dok bulje u ekran lica su im boje volujske krvi, pivo im se cijedi niz hrvatske brade, omotani u “kockice” inkarnacija su svega što je muško i hrvatsko.
Negdje duboko u srcu podržavam Milanovića. Žao mi je što Nijemcima pokazuje da je fajter na udbašu Perkoviću ali mi je drago da pruža otpor. Ajmo se opustiti i analizirati koliko je Perković bitan Nijemcima. Tko je Perković? Lik je prastari udbaš koji je po naređenju Udbe ubijao ili naručivao ubojstva. Bilo je to pred tisuću godina.
Dok su Ameri sa saveznicima u Libiji ubijali žene, djecu, nemoćne, stare, a zatim raščerečili Gadafija pitala sam se zašto su to učinili. Mediji su nam nudili nekoliko odgovora. Ameri, Talijani, Englezi, Francuzi…, željeli su divlju zemlju blagosloviti demokracijom. To nikako nije bilo sve.
Prijatelj mi je posudio knjigu “Saturnovi prsteni”, Autor W.G. Sebald, izdavač Vuković & Runjić. Citirat ću vam jedan ulomak: “Članak iz vikend izdanja Independenta govori o takozvanim akcijama etničkog čišćenja što su ih prije pedeset godina u Bosni i Hercegovini proveli Hrvati u dogovoru s Nijemcima i Austrijancima počeo je opisom fotografije snimljene očito za uspomenu pripadnicima ustaških jedinica.
Kad naši prostori prestanu biti mračna vukojebina u kojoj kusi pas više vrijedi nego žena, sigurno ćemo to dočekati, Severina će i službeno postati hrvatska Žena Nad Ženama. Iskreno joj se divim. Trebalo je preživjeti onaj film u zemlji u kojoj si kurva i kad počiniš mnogo, mnogo manji zločin. Kad se poželiš, primjerice, rastati od mužjaka koji se s tim ne slaže. Nas obične žene u tim trenucima tresnu, u najboljem slučaju, ili skrate za glavu što se dešava češće.
