Kultura, mediji i svijet

Hrvatska je jedna od najodvratnijih malih zemalja. Korumpirani gadovi vladaju našim životima trideset godina. Ne znaš tko je gori od koga. HDZ, SDP, IDS, HSS, HNS… Pitaj boga koliko ih ima?

Ne razumiješ vrijeme u kojem živiš, netko će reći. Nije istina.

Poštovana gospođo Kojić!

Vidim, plačete, vidim, čudite se zato jer su vam oteli dijete. Ja, manje slavna, prošla sam sličan put.

U Frankfurtu se sinoć slavila Hrvatska noć. Osim Škore, Gibonnija, Indire, Prljavaca i…, ne da mi se nabrajati, tamo je “tradicionalno” tisuće Hrvatica i Hrvata pozdravio fra Marinko Vukman, “dušebrižnik” iz Muenchena.

Kad u Hrvatskoj govorimo o ženama žrtvama prodaje nam se uvijek ista slika. Nepoznata žena mrtva leži u sobi, ili neka druga nepoznata žena razvaljene vilice jeca u „Provjerenom“. S nepoznatim siroticama svi suosjećamo.

Smije li Severina, jedinica za žensku moć na ovim “našim” prostorima, biti žrtva? Ne smije i nije i onda kad jest. Tjednima smo na svim portalima čitali detalje o njezinoj agoniji. Žena je čak, na užas cjelokupne javnosti, sazvala konferenciju za medije i zatražila pomoć. Ne sjećam se da je jedna od trenutno trendi borkinja za ženska prava stala na njezinu stranu. Severina je ipak samo “pevaljka”.

Gledala sam Nedjeljom u dva. Gošća je bila Jelena Veljača. Žena je trenutačno najpoznatija borkinja za prava žena u Hrvatskoj. Organizirala je zajedno sa još nekim ženama dva velika prosvjedna skupa. Jedan kad je otac preko balkona pobacao svoju djecu, drugi u subotu u znak podrške žrtvi silovanja.

Kad si žensko, još kad si dugo žensko koliko sam to ja, navikneš se na mužjačko nasilje. Prepoznaješ ga, kužiš korijene, s godinama gubiš snagu i misliš, ma, odjebite! Pa daš kuji keksić, gledaš bugenviliju u cvatu. Cvjeta.  A listopad.

Indeks je jedini hrvatski portal koji ovoj vlasti jebe i oca i mater. Hadezeovcima i njihovim okoanusnim mušetinama vadi crijeva, a nama usvevjerujućima  objašnjava kako gologuzi, nepismeni drkadžija, silovatelj i kućni mlatilac može preko noći postati ministar i doći do nekoliko vila, privatnih plaža, tvornica, automobila…

Hrvatska policija mlati migrante i ne da im da uđu u Lijepu Našu. Hrvatska policija nije skupina divljaka koja čini što joj padne na pamet. Organizirana je poput vojske. Postupa po naređenju. Svaka krvava migrantska glava, svako prebijeno dijete, uskoro, svaki mrtvi migrant, bit će mrtav u ime Hrvatske, ne zato što se nekome policajcu digao kurac.

Upravo na Hrvatskoj televiziji gledam koncert “Ne dirajte mi ravnicu”. Danas je Dan Zagreba, zato nekoliko tisuća tamburaša tambura kako su neki uspjeli obraniti “ravnicu” od svima nam mrske JNA. Tamburaše sluša milijun gostiju presretnih što je “ravnica” oslobođena.

Mi pred ekranima imamo čast gledati Velikog Vođu i osloboditelja, nikad zaboravljenog doktora Franju Tuđmana. Čovjek je u bijednim, brončanim hlačama. Sirotan izgleda kao da ga je prljava voda donijela. Nije to zaslužio naš nikad prežaljeni general i doktor i Otac Domovine. Đe je bijela uniforma, đe elegantno odijelo? Doktor i Otac nikad nije izgledao kako klošar. Klošari smo mi koji se davimo u ovoj prljavoj bari.