Jučer je bila nedjelja, dan od odmora. Ne gledam televiziju jer ne mogu podnijeti kad ministar Beroš pun suosjećanja Naciji priopći da je preminulo petero ljudi, stanka, tužan pogled u kameru, stanka, pa se spomenu godine pokojnika: 89, 99, 98, 88, stanka, tužan pogled, stanka…
Korona ubija. Bill Gates ju je najavio pred pet godina. Bill Gates je jedan od suvlasnika svijeta zajedno sa vlasnikom Amazona Jeffom Bezosom, vlasnikom Alibabe Jack Maom, Warrenom Buffettom i još nekoliko pajdaša.
Jučer mi je muž rekao da će se promijeniti vrijeme. U pet će biti šest, u šest će biti sedam. Gledam u sat. Možda su tri? Možda su četiri?
Svi mi koji ćemo, ako budemo imali sreće, sa svojom koronom ući baš u riječku Kliniku za infektivne bolesti i svi oni koji već tamo leže pojma nemaju tko su ljudi u “skafanderima” koji im spašavaju ili će im spasiti život. Evo njihovih imena.
Prof.dr.sc. Ivica Pavić, dr.med.-Pročelnik Odjela
Lari Gorup, dr.med.
Doc.dr.sc. Irena Slavuljica
Samira Knežević, dr.med.
Živimo u kući, imamo vrt. Djeca nam donose hranu, ostavljaju je na parkiralištu, unuk nam maše. Ne dolazimo u “socijalni kontakt”.
Ne vjerujem u “demokraciju”. Ona je za mene diktatura drugim sredstvima. Moja draga prijateljica koja trenutno izolirana sjedi u stanu u Rimu i smije prošetati svoga psića samo u svom kvartu, u trgovinu ona i muž ne smiju skupa, skrenula mi je pažnju na tekst Teofila Pančića “Korona i Hitler, Englezi i Srbi”.
U izolaciji sam. Imam sve vrijeme ovoga svijeta. Surfam. Na portalu novčanik.hr naletjela sam na tekst Dražena Gudića iz ožujka 2019. godine.
Korona je provalila u svačiji život. Divlja diljem svijeta, ljudi su izbezumljeni. Ja sam među njima. Na portalima gledam stručnjake koji sve znaju o virusima. Nikome od njih ne vjerujem. Problem je u meni. Otkako živimo u Hrvatskoj svakoga dana vidimo kako baš ništa ne funkcionira.
Korona ne posustaje. Srećom, svi su hrvatski pacijenti odlično, imaju “blage simptome”, leže u izolaciji i uživaju. Oni koji su se vratili doma iz Italije sami su sebe stavili u karantenu da ne bi zarazili druge.
Znam jednog od takvih. Kiše, ne “u rukav” kako bi trebao nego u sve oko sebe. Putuje od šanka do šanka, informaciju da je stigao iz Milana krije k’o zmija noge. Mnogi od nas znaju da je lik hodajuća korona, ali on ne vjeruje ni u izolaciju ni u koronu.
Mene koronavirus ne može ni iznenaditi ni ubiti jer stalno pratim naše portale. Na Indeks skačem iz minute u minutu, tamo sve piše. Neki i govore.
