Crkva i vjera

Idući vikend idem u Beograd. Rezervirali smo hotel. Pobjeći ću od terora hrvatskih pobješnjelih katolika.

Svake godine na ekranima gledam kako naši političari u nekom zagrebačkom hotelu, ove godine je to bio Sheraton, izgovaraju: “Hristos se rodi”, na to treba odgovoriti: “Vaistinu se rodi.” Tako nam oni šalju poruku da su tolerantni.

U Katoličkoj crkvi u Hrvata postoje dvije struje. Jedna je huliganska, druga “civilizirana”. Na čelu one huliganske barjakom maše biskup sisački Košić. Njega odavno nitko ozbiljno ne doživljava, ali kad na osebujan način prijeđe sve granice ljudima opet postane zanimljiv. Na Božić je održao misu i, očekivano, krenuo grmiti protiv abortusa. On zna da će se u Hrvatskoj “za dva mjeseca” raspravljati o zakonu koji će legalizirati “ubojstva” pa eto, Božić je pravi dan da ovce nešto o tome čuju. I čule su ono što nikad čule nisu.

Danas nas Gospa gleda sa stranica svih portala, danas je njezin Dan. Blagi pogled pun ljubavi uperila je u Hrvatice i Hrvate, u ruci drži srce. Navikla sam na Gospu, živim na Trsatu, sto metara od crkve.

U Brseču, krasno mjestašce nedaleko od Opatije, živi umirovljeni svećenik M.G. Proslavio je osamdeseti rođendan, ali život mu nije nimalo miran. Stalno mu netko nešto krade. Srećom, hrvatska P koja baš ne izlazi na mjesto zločina ako se ne radi o Zločinu, probleme svećenika M.G. shvaća ozbiljno.

Meni je mama jučer rekla, da Krešo ti si nepismen i da moram pisati dnevnik svaki dan. Ne ide ti ije je, ne ideti č i č i još ti ne ide veliko i malo slovo, kad napišeš ja ću onda pokazati tati neka malo vidi, nešto se mora napraviti. To je bilo jučer, a što je bilo večeras ću napisati večeras.

Volim kardinala Bozanića. Ne glasa se često ali kad se oglasi onda to odjekne. Ovih nam se dana ukazao jer je Uskrs na vratima. Najveći katolički praznik.

Unuk Krešo dolazi k meni samo kad njegovi roditelji nemaju drugu opciju. Šteta, muž i ja jako volimo Krešu.

Kad sam bila djevojčica išla sam u crkvu, moji roditelji još idu, mi smo katolička porodica, ono, baš KATOLIČKA. Zato sam ja kad sam bila djevojčica išla u crkvu. Na moj dvanaesti rođendan bila sam u crkvi, onda mi je naš pop Frane rekao da neka idem s njim malo otraga pa sam išla. Pop Frane je sa sebe skinuo haljinu, pa je raskopčao šlic, pa je izvukao debeloga pišonju i rekao mi, puši! Mi smo pušili iza škole, ali ja nisam vidjela cigarete pa sam pitala našeg popa Franju da gdje su cigarete. On mi je pokazao svoga pišonju i rekao, otvori usta. Sve sam ispričala mami pa mi je mama usta oprala sapunom.

Neki od nas znaju u kakvoj zemlji živimo, u velikoj smo manjini, neki naslućuju, većina, nadam se, pojma nema. Ono što je učinio Index je najbolje što se Hrvatskoj dogodilo otkako je ima. Za one koji ne znaju, Index je objavio snimku “predavanja” jednog popa, ime zaista nije bitno, u jednoj osmogodišnjoj školi. Ni ime škole nije bitno. Govor prepun mržnje snimio je učenik, trenutno jedini istinski hrvatski heroj. Njegovo ime jest bitno, ali bolje da ga ne znamo.