Možda se zna, ne pratim, tko plaća hrvatske muže koji već mjesecima kleče po hrvatskih trgovima i tako se “bore” protiv abortusa, predbračnog seksa, za ćudoredno oblačenje žena… Živimo u demokratskoj katolibaniji pa je kod nas sve i dozvoljeno i normalno ali bi se neka unaprijed zadana pravila ipak trebala poštivati.
Kad je umro papa Ivan Pavao II. Talijani su diljem Italije urlali: “Santo subito” iliti proglasite ga svecem odmah. Umro je 2005., papa Franjo ga je u paketu s Ivanom XXIII. proglasio svetim 2014 godine.
Ovih dana se Hrvatska “trese”, kad bismo se zajebavali, zbog najnovije katolikpedofilske afere. Jedan, naravno pokojni, djecojebac je silovao dijete, biskup ga je, naravno, štitio jer bi mu podizanje optužnice moglo biti stresno.
Ponekad ne mogu vjerovati u kakvoj zemlji živimo mi žene hrvatske. Sve se češće šuška kako ćemo mi kurvetine izgubiti pravo na abortus poput naših poljskih sestara. Glave će nam doći napaljeni hrvatski katolički muži koji najbolje znaju kakva žena mora biti da bi zadovoljila njihove kriterije.
Vjerujete u Djevicu Mariju?
Vjerujete.
Vjerujete da je Djevica ostala trudna s Duhom Svetim?
Vjerujete.
Vjerujete da je njezin zaručnik Josip opušteno prihvatio trudnoću svoje drage i nakon toga je oženio?
Vjerujete.
Sigurni ste da magarac može zamijeniti centralno grijanje i tako zaštiti Isusa od upale pluća?
Sigurni ste.
Vjerujete u dobre namjere ona tri kralja iako ste na Netflixu gledali Krunu, a čuli ste i za Henrika Osmog?
Po vama, kraljevi su dobrice koje darove donose.
Sigurni ste da će Djevica večeras opet roditi?
Jebote! Da mi je to netko rekao? Ljubav mog života u trenu se pretvorila u horor. A sve je bilo na našoj strani. Ja sam imala lovu i željela njega, on je želio mene jer sam imala lovu. Bili smo idealan par.
Razvod će biti skup k'o miksana jaja svetog Petra. Biskup mi je rekao da Crkvi moram pokloniti svoj teren iznad Mošćeničke Drage, na njemu izgraditi kapelicu od sto i pedeset kvadrata i parkiralište za sedamdeset auta. „Presvijetli“, rekla sam, „to će biti crkva. Kapelice su male, zato se i zovu kapelice.“
Krenuli smo prema Orebiću. Tamo sam s Bivšim provela najljepše dane u životu. Novome i meni trebao je odmor. Novinari su puni zlobe. Stara žena nema pravo držati za ruku mladog muškarca jer sve na njoj visi? Starim muškarcima su međunožja ravna poput autoputa Zagreb – Beograd. Koga briga.
Još kad u borbu za ženska pravu krenu „feministice“. Jedna od najvećih rekla je za poznatu izreku „Nema džabe ni u stare babe“ da je „seksistička“. Može li tuplje? Nekad su se slavile stare babe, one nisu davale džabe. Živimo u perverznom dobu u kome je nezamislivo da bilo tko išta od stare babe traži, o naplati da se ne govori. Zašto ugledne feministice ne razumiju kurca tebe?
Izašli smo iz opatijskog parka i uputili se prema kavani Kontinetal. Sišla sam niz stepenice, crnu vjenčanicu pridržavala mi je kuma Hela. Htjela sam se presvući za bračno putovanje. Konobarica nam je, nakon što smo naručili kave i vodu, rekla da je šifra za WC 3030# Ako vam zatreba, jako, jako je uredno. Uz Helinu pomoć jedva sam sa sebe skinula haljinu i uski bodi u kome sam se osjećala kao kit u tajicama. Oslobodila sam se, navukla crnu majicu i crne lanene hlače.
Udavače su ovih dana došle na svoje. Iza njih je krvava borba za pravo da u nekom parku ili stanciji kažu DA u nazočnosti stotinu ili više svečano odjevenih ljudi. Zahvaljujući odlasku korone na, vjerojatno, kraću pauzu, horde žena bez poželjnog statusa hrle prema buticima, frizerima, šminkerima i prodavaonicama cipela da bi se opremile za „najljepši dan u životu svake žene“.
Koliko sva ta frka uopće ima smisla u dvadeset i prvom vijeku kad ljubavi najčešće traju jednu noć, a ženama koje razbijaju glavu u kakvu vjenčanicu uvući dijetom izmučeno tijelo udaja ne znači uvijek i rješavanje financijskih problema?
Hrvatska je zemlja u kojoj ni jedna djevojčica nije sigurna. Nikad. Ni navečer, ni ujutro, ni noću, ni u parku, ni u školi, ni kod kuće, ni u crkvi. Svakoga dana u nekom gradu ili selu ruke mužjaka zgrabe neko žensko, ižive se nad njim, odbace ga poput krpe, žive ili mrtve. Mrtve i kad je živa. I?
Žene na čelu kojekakvih udruga dižu nježne šake, prema nebu lete crni baloni, koliko mrtvih žena toliko balona. Zločinci nakon dan, dva ili deset ili trideset dana izlaze iz pritvora pa za šankom prepričavaju što su radili dok je četrnaestogodišnja „kurva“ zazivala mamu.
