Na Korzu me zaskočio klinac. Osmijeh od uha do uha. Začudilo me to. Mogla bih mu nona biti. Kći mi je objasnila da je dečko pripadnik odreda “U ime ljubavi”. Ti se jurišnici zalažu da se raspiše referendum pa da konačno mi katolici i mi Hrvati i mi Hrvatice i mi ostali jasno i glasno objavimo svijetu da u našem Ustavu velikim slovima stoji zapisano BRAK JE ŽIVOTNA ZAJEDNICA ŽENE I MUŠKARCA. Smrt pederima!
Vijest će za koji sat dignuti svijet na noge. Imala sam sreću, ovo je turbo ekskluzivno i turbo brejking! Sin mojih prijatelja nije mogao dobiti posao u Hrvatskoj, pred šest je godina otišao u Ameriku i tamo na slavnoj njujorškoj klinici “We Are the Best” dotaknuo zvijezde. Postao je jedan od najuglednijih mlađih američkih kirurga. Njegova mi je majka, iako joj je rekao da nikome ne kaže, sve ispričala.
Snimak Obame kako u javnom zahodu kreše bijelu časnu sestru manje bi uznemirio svijet nego rezanje sisa Angeline Jolie. Sve znate ali ponovimo bitno: Angelina Jolie izgubila je rano majku koja je umrla od raka jajnika, od raka dojke umrla joj je baka, također vrlo mlada. Američki liječnici su izračunali da kod Jolie postoji 85% šanse da dobije rak dojke a možda će oboljeti i od raka jajnika.
Slušam i gledam ljude oko sebe. U autobusu, na tržnici, na cesti, u marketima. Čitam komentare ispod tekstova. Koliko zloće, koliko zlobe? S koliko mržnje o ljudima koji su dignuli kredite u švicarcima govore oni koji to nisu. Mi smo sami krivi. Mi smo bili pohlepni. Mi smo bogati kad smo kreditno sposobni pa neka nam bude. Mi radimo a koliki nemaju posla. Neka nam je kad ne znamo da živimo u kapitalizmu i kad nismo čitali ono što je na ugovoru bilo napisano malim slovima. Svi smo mi budale koje pojma nemaju kako funkcioniraju banke pa se sada svojoj nesreći čudimo kao pura dreku…
Siroti Kerum. Prvo Pero Epehazije, tako Viktor Ivančić zove EPH, zgraža se nad činima budućeg splitskog gradonačelnika. Umjesto da, po Peru, učestvuje na okruglim stolovima, tribinama i da se ukazuje na lokacijama gdje se sudaraju vrli hrvatski kandidati koji će upravljati našim životima idućih nekoliko godina Kerum pjeva “odvratnu ustašku budnicu, organizira dernek, publiku časti Vinkom Cocom…”
Jeeeeeeeeeeeeeeeee! “Dabogda te majka rodila” je na Festivalu malih scena koji je ove godine proslavio dvadeseti rođendan dobila tri nagrade. Nagradu publike za najbolju predstavu “Dalibor Foretić” . Dva “Veljka Maričića”! Jedan je otišao Editi Karađole za glavnu žensku ulogu Majke. Edita nagradu ravnopravno dijeli sa Sandrom Lončarić-Tankosić za ulogu Katarine u predstavi “Unterstadt”. Režiserka Tanja Mandić-Rigonat dobila je “Maričića” za najbolju dramatizaciju. Naravno da sam izvan sebe. Hvala žiriju Heleni Buljan, Radi Đuričin i Elviri Nacinovich.
Ministre!
Znamo se dvadeset i pet godina. Sjećate se kako smo ratovali? Vi ste tada bili financijski direktor Riječke rafinerije a ja novinarka Radio Rijeke. Stotinjak običnih ljudi pokušavalo je učiniti nešto da se naš kraj ne pretvori u ono što on danas jest, regija sa gotovo najviše raka u Evropi. Dobronamjerni građani izgubili su u ratu protiv krupnog kapitala jer ste ga vi branili. Tada sam shvatila koji ste vi fajter.
Zašto trpimo sve ovo? Usrani smo. Krenut ću od sebe. Izdavač mi je dugovao neku lovu. Odbila sam otići na promociju knjige dok ne plati. “Pola ure kulture” tražilo je komentar od mene i njega. Nisam gledala emisiju, vjerovali vi to ili ne, jer mi je liječnik zabranio jebanje u mozak visokog rizika. Uzalud. Ipak sam čula što je moj gospodar rekao.
Navijač Hajduka iz Požege, oprostite, Županje, devetnaestogodišnji mladić Marko Azapović umro je nakon što se vratio doma sa policijskog ispitivanja. Još se ne zna, a sve se dogodilo 21. ožujka, da li je umro jer ga je premlatila policija ili “prirodnom smrću”. Što je “prirodna smrt” kad si navijač? To je kad umreš od policijskog pendreka ili te umlati letva mrskog neprijatelja. Upravo sam pročitala da se zna da je umro “prirodno”. Kad tako kaže ministar…
Prepisujem iz Novog lista.
Vlada je osnovala Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, javnu ustanovu koja će s početkom školske godine u rujnu 2014. godine sve učenike osmih razreda u dva dana posjeta Vukovaru upoznavati s vrijednostima Domovinskog rata i bitke za Vukovar. Učenici će u Vukovaru boraviti i do Vukovara putovati na trošak države. Tamo će ih voziti autobusi koji će nositi imena devet brigada i devet gradova stradalnika iz Domovinskog rata, a spavat će u obnovljenoj vojarni. Posjet Vukovaru za đake će biti obavezan, a cilj je, kako je objasnio ministar branitelja Predrag Matić, razviti kulturu sjećanja, osigurati suvremeno učenje o Domovinskom ratu, ali i pokrenuti turizam u Slavoniji. U Vukovaru će djeca učiti o najvažnijim bitkama i operacijama Domovinskog rata, a svaki posjet završit će "školom mira", u kojoj će najznačajniji mirotvorci iz Hrvatske i svijeta djeci govoriti o miru, toleranciji i zajedništvu. Dnevno će u Vukovar dolaziti oko tristo školaraca. Uz Vukovar, djeca će morati posjetiti i najbližu značajnu ratnu lokaciju u vlastitom zavičaju....
