Biti žena u Hrvatskoj je opaki status. Muž te može ubiti bez suvišnih zašto. Ako se u zatvoru pristojno ponaša nakon godinu ili dvije bude pušten na slobodu. Uostalom, da je kurva držala vodu u ustima kad je njemu pao mrak na oči još bi svijetom hodala odjevena u gips. Prebijanje i ubijanje žena na ovim prostorima nikad nije bio zločin.
Svakoga dana na netu gledam naše ženske “zvijezde” kako se, sirotice, muče da u četrdeset i nekoj izgledaju poput djevojčica koje će za koju godinu, kad navrše sedamnaest, izgubiti djevičanstvo. Koji napor ulažu te ženske da bi izgledale onako kako one zamišljaju da izgleda djevica pred danom D.
Moja mi je znanica rekla da joj je muž najbolje prijateljice uvalio spolnu bolest. To nešto ima latinsko ime i nogice. Od iste ženske nitko ni kliještima ne bi mogao izvući podatak koliko je teška. Mi žene smo ono što pokazuju naše kućne vage. Ako na metar sedamdeset i šest, moja visina, imaš pedeset i devet kila onda si ljudsko biće, ako imaš… smeće si koje je od sebe diglo ruke debele poput kravljih bedara. Nitko od debelih ne jede. Ili jede poput ptičice. Jučer sam zapisala što ptičica pojede da bi došla do… kilograma.
Agresija me sve više davi. Kako se kome od njih digne spraše nam ga u jedan od otvora po svom izboru. Danas sam pročitala da smo sa Amerima potpisali ugovor prema kome nas koji živimo u Hrvatskoj i sve građane zemalja oko nas čiji političari nisu to htjeli potpisati mogu prisluškivati, čitati nam mailove, ukratko, jebati nas.
Špageti vesterni odavno nisu u modi ali ih se neki još sjećaju. Sadržaj je jednostavan. Banda terorizira grad, šerif je kukavica, građani su miroljubivi, banda sve agresivnija, premlaćuje, siluje, otima, a onda u grad ujaše prašnjavi Clint Eastwood. Jebe se njemu za šerifa i zakon, on sve metkom rješava.
Naši Vatreni su se, nakon utakmice sa Brazilom, povukli u osamu da bi tamo izliječili duševne i fizičke boli. Dečkima, to je shvatila čitava Hrvatska, treba mir jer Kamerun nije mačji kašalj.
Gledam svoju djecu i njihove vršnjake, svi trideset plus, nitko preko četrdeset. Većina ne radi, neki su upravo dobili otkaz. Oni koji imaju malu djecu liječe ih preko telefona. Tko danas može satima čekati kod pedijatra? Bolesno dijete ne smije ugroziti korporaciju.
Moj se muž jutros probudio u 03.02 urlajući:“Ne, nee, neee…” Jecao je: “Ponekad gubim vjeru. Modrića su ošišali, Šuker se, javljaju portali, zaljubio u Severinu, ne možeš istovremeno voljeti Severinu i brinuti o Hrvatskoj…”
Sakriveni broj. Nazvala me cura. Tekom. “Gospođo, za internetske usluge dugujete 1200 kuna. Zovemo vas jer ste do sada manje trošili.” Tisuću kuna za mene je lova do krova.
Ratni zločinac Dario Kordić sletio je u Zagreb. Kordić je bio osuđen na dvadeset i pet godina zatvora jer je naredio likvidaciju civila u bosanskom selu Ahmići. HVO, Hrvatsko vijeće obrane, za one koji ne znaju što kratica znači, u Ahmićima je pobilo 116 civila. Umoreno je 35 žena i jedanaestoro djece. Svi su ubijeni strašno griješili, bili su muslimani.
