Tekstovi

Ana je plakala. Uhvatila se na udicu jednog od „naših“ šoping centara. Na letku je pisalo: vreća krumpira, 5 kilograma, 30 lipa jeftinije, meso, 500 grama, 0,99% kuna jeftinije, ulje, 1 litra, 9,99 lipa jeftinije…“Ušla sam, kupila kruh, mlijeko, toalet papir, kutiju keksa i ono na „akciji“, platila sam 500 kuna.

Šutjela sam. Nije mi palo na pamet proklinjati zemlju u kojoj živim i trgovačke centre koji stalno objavljuju popis po život opasne hrane koju prodaju. Najnovija vijest, u jednom od njihovih paketa salmonele neka je inspekcija našla tragove mesa. Srećom, mi ne moram trpjeti teror međunarodnih i hrvatskih lopina. IDEMO U TRST!

Zašto se digla tolika frka oko mlaćenja imigranata na hrvatskoj granici? Zato što je hrvatska policija opet bila posebno surova.

Ima li u ovoj priči išta nejasno? Hrvatska policija i specijalci imaju pendreke kao dio opreme da bi ih upotrijebili. Lokaciju na kojoj će mlatiti ljude ne određuju sami. Za to su plaćeni od pet do sedam tisuća kuna mjesečno.

Hoće li razbijati glave navijačima, antimaskerima ili imigrantima odlučuju političari. Hrvatski političari su korumpirana bagra. Naravno, slažem se, čula sam za Kurza, i on je korumpiran, i on je smeće. Ne pada mi na pamet samo hrvatske političare proglašavati bagrom. Svi su političari kriminalci ma gdje rasli, da nisu bavili bi se nekim drugim poslom.

Ne pratim baš što rade hrvatski antimaskeri i antivaskeri. Povremeno čujem, za njih je život bez maski i cijepljenja jednako sloboda. Ne vjeruju modernoj medicini, ona ubija. Zato su na cesti, zato urlaju u gluhe uši bešćutne Države.

Jesam li za njih ili protiv njih? Nisam ni za ni protiv. Ja sam se tri puta cijepila, i četvrti ću ako bude trebalo. Korona postoji. Mnogi su moji znanci izgubili život. Neki na respiratoru, neki do njega nisu stigli. Što me u toj priči čini nemirnom?

Drage Riječanke, dragi Riječani!

Sutra, u ponedjeljak 13. rujna, u 20 sati, u zgradi Exportdrva održat će se promocija knjige “Puding od vanilije”.

Pokraj mene će za stolom biti veliki Drago Glamuzina, urednik, pjesnik, pisac. Sa mnom će razgovarati poznata hrvatska pjesnikinja, pisačica fenomenalnih kratkih priča i velikih romana, pjesnikinja Ivana Bodrožić. Ako vam se ne da dolaziti zbog mene, dođite zbog njih.

Molim vas, nemojte okolo govoriti da će na moju promociju doći kardinal Bozanić, Milanović i Plenković, to mora ostati tajna, jer mi onda nitko neće doći.

Jako sam rano poželjela imati djecu. U lovu na mladunčad nisam previše pažnje posvećivala traženju idealnog tate. Tada sam mislila da su svi muškarci isti. U modi su bili visoki mužjaci širokih ramena i krupnih šaka. Većina žena svoju ljubav prema partneru ne doživljava kao nešto što će joj odrediti sudbinu. Više pažnje posvećuju odabiru vjenčanice nego testiranju budućeg oca svoje djece. Kad se zajebemo, ne čudimo se previše.

Stalno oko sebe gledamo kako se strastvene ljubavi pretvaraju u strastvenu mržnju. Ljubav ima svoj rok trajanja. Dugačka, bijela haljina uvijek se može pretvoriti u kratku u kojoj ćeš nekoj nesretnici poći na vjenčanje. Ti, konačno slobodna, ona pravomoćno osuđena.

Pred sto godina Severina je snimila „film“ koji je pokojnu Jugoslaviju oživio preko noći. Izbrisane su sve granice u „Regionu“. Buljili smo u Severinu onako kako smo gledali Titov pogreb, bez teksta.

Kad bi netko Jugoslavenima koji to više nisu postavio pitanje što ih je najviše uzbudilo otkako „imamo“ te naše zemlje, nitko se ne bi sjetio velikih nastupa gospodina doktora Tuđmana, urlanja diplomiranog ekonomiste Miloševića, imena ostalih firera sam zaboravila.

Severinin nastup neću zaboraviti. Žena je napravila veliki korak za sebe, još veći za žene. Pokazala se u punom sjaju. Prekrasno tijelo, čaroban osmijeh, entuzijazam, mladost…

Čitava „civilizirana“ Hrvatska je na nogama. Stala je u obranu novinarke RTL-a koja je hrabro razotkrila istinu o Tomsonovom „vrtu“. Zašto Tomsona zovem Tomson umjesto da pišem Thompson? Što je Thompson? To je opasna puška po kojoj je pjevač sebi dao ime. Imao je na umu, latinski mu je sigurno jača strana, nomen est omen.

Je li u slučaju Tomson to baš tako? Koliko je Tomson zaista Thompson? Sve ovisi o percepciji. Ako zanemarimo priču koja se već desetljećima plete oko pjevača, ako sa njega skinemo oklop, oduzmemo mu mač kojim na svojim nastupima možda više i ne maše, koga ćemo vidjeti?

Ne čitam pažljivo portale, pojma nemam koliko je danas Afganistanaca visjelo obješeno o neki američki avion pa poginulo kad je avion krenuo. Da vam pravo kažem, nije me briga za sudbinu Afganistanaca. Ipak, do mene dopiru vijesti, talibani su opaki. Ti vragovi u neljudskoj koži će, sad kad su otišli Ameri, sve žene vratiti u pećinu.

Ne, seks nije precijenjen. Precijenjeni su izvođači. Ima li išta bolje nego nakon seksa, na livadi, plaži, u ljubavnikovom stanu, duboko udahnuti, pa izdahnuti. Nekad je dobar osjećaj bio zapaliti cigaretu. U zrelim godinama ljudi se nakon orgazma opuštaju voćnim čajevima ili mlakom vodom. I poslije orgazma orgazam.

Da, jebeš seks bez orgazma. Mi žene smo na tu temu doktorirale. Netko nam je rekao da moramo partnerima glasnom deračinom poručiti da jebe poput pikamera. (pikamer, hidraulični čekić, op. a.) Udri jače, manijače! Laž, laž, laž! Čemu dernjava? Bolje navući gaće, traperice, majicu i vratiti se mužu. Pretvaranje crva u pikamer krvav je posao koji se isplati samo kad se dobro plati.

S vremena na vrijeme se sjetim što to ljubav jest ili je bila. Mokri dlanovi, potreba da mu njuškaš tijelo, osjećaj boli kad mu u društvu ne smiješ zavući ruku među noge. Minuta bez njega je muka, sat bez njega je rana, dan bez njega je plivanje u vrućem ulju.

Sjećam se, najgori su mi bili trenuci kad bih ležala uz nekog od muževa i mislila na njega koji mi je bio i hrana i piće i sunce i nebo i kiša i zima i ljeto i jesen i zrak koji dišem… Žudnja ponekad postane neizdrživa pa prelomiš. Zakoračiš u sreću za koju znaš da ima rok trajanja. Kakve to veze ima? Jebeš život bez sušenja grla kad ga iznenada ugledaš na ulici.