Oni dani, one godine...
Ubit će me moje mnogo mlađe prijateljice jer otkrivam tajnu nad tajnama. Žive s muževima koje ne vole i užasavaju se seksa s njima. Da li muževi njih vole nemaju pojma i nije ih briga.
Ubit će me moje mnogo mlađe prijateljice jer otkrivam tajnu nad tajnama. Žive s muževima koje ne vole i užasavaju se seksa s njima. Da li muževi njih vole nemaju pojma i nije ih briga.
Ne zvuči vjerojatno ali je istina. Večeras na Brionima igra Nušićev “Pokojnik” u režiji Lenke Udovički. To možda i ne bi bila neka vijest da Nušić za hrvatske potrebe nije ijekaviziran.
Gledala sam otvaranje Olimpijade. Volim gledati pizdarije. To me opušta. Vijesti me bacaju u depru. Bilo je super kad je kraljica Bondu, Jamesu Bondu rekla, dobar večer, mister Bond, pa su onda krenuli prema helikopteru. Njeni su psi ostali na zemlji.
Pred dan ili dva pročitala sam tekst Ante Tomića kolumniste Jutarnjeg lista koji je osuo drvlje i kamenje na nas čitatelje. Po Anti, tko smo mi koji povremeno u kafiću uzmemo u ruke list za koji on piše? Žderači dreka, to smo mi.
U moje vrijeme žene mojih godina bile su starice koje su u Mošćeničkoj Dragi sjedile ispod murve i užasnute gledale kako prelazim preko trga odjevena u tri krpice.
Žalila sam zlobne none i istovremeno na njih bila ljuta. Danju su me ogovarale, noću kroz prozor na moju ekipu praznile svoje noćne posude.
Znanci i prijateljica mi zamjeraju što jedina u društvu ne thinkam pink. Od takvih poput mene treba bježati. Depra je zarazna a sreća čuči iza svakog ugla. Smiješi se. Treba je samo zgrabiti za ružičastu guzicu.
Otkako znam za sebe čitam u ženskim listovima, danas na netu, kako se s Njim zbližiti, sačuvati Ga, spriječiti da brisne, omrznuti Mu ostale ženske…
Jedino po čemu je Hrvatska u svijetu poznata su “Kockasti”. Zašto nogometaši koji na dresu nose crvene i bijele kvadratiće sebe nazivaju kockastima nitko ne pita jer se od nogometaša ne očekuje da znaju razliku između kocke i kvadrata.
Enca Tirelija profesora sa Pomorskog fakulteta u Rijeci, trenutno najžešćeg protivnika izgradnje Termoelektrane Plomin 3, znam bar dvadeset i pet godina.
U vrijeme kad je iz današnje perspektive Bog po zemlji hodao Tireli je bio direktor Plomina 2 u izgradnji a stotinjak nas Riječana i Istrijana bili smo ekipa koja se iz petnih žila trudila spriječiti izgradnju samo trenutno najvećeg zagađivača u Istri.
Spremam mužu paprike i gledam na sat. U kuhinji je plus šezdeset, valjda će biti gotove do tri. Dok se vučem po kući teve mi je uvijek uključena.
Ovih dana jedna od naših političarki slavi rođendan, drugu sam vidjela kako izlazi iz ogromnog automobila, vozač joj pridržava vrata, na ekranu su bljesnule njene kratke, debele, gole noge. I njoj je vruće?