Tekstovi

Vedrana Rudan gostovala je u emisiji “TV revija” na RITV-u. Govorila je o tome kako je to biti baka, pisanju nove knjige i herojskim vremenima.

Pukla sam. I do sada sam pisala tekstove na razne teme, uvijek bi se komentiranje svelo na žestoko prepucavanje između mojih čitatelja “ustaša” i “četnika”.

Ja šumom, oni drumom. Nikad mi osjećaj nacionalne pripadnosti nije bio jača strana, te “diskusije” nikad nisam doživljavala osobno jer ne spadam ni u “četnike” ni u “ustaše”.

Štovani gospodine,

čitam danas u Jutarnjem listu kako Relja Bašić, naravno da znate tko je Relja Bašić, ne može izaći iz svoga stana u Ilici jer hoda na štakama.

Aleksandra Ljuba bivša glasnogovornica PU zagrebačke na Županijskom je sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđena na osam mjeseci zatvora jer je svoju zlostavljanu prijateljicu i njeno dvoje djece povela na ljetovanje.

Svi me moji prijatelji preklinju, ostavi se Židova. Koji će ti kurac? Cijeli svijet im puši, kako ti to ne vidiš? Toliko ima drugih tema. Ljubav, mržnja, bijeda, seks. Jebi se ti i tvoji Židovi!

Bio je hladan, maglovit i tmuran dan. Nisam znala što ću sa sobom. Skočila sam na Mrežu. Možda se netko bogat i sretan ubio? Da li je još neka od naših javnih ženskih ostala bez muža?

Jedne naše novine, ne znam da li i jedine, objavile su vijest da se u Berlinu otkrio spomenik Ciganima žrtvama holokausta. Tom je činu bila prisutna i luda Angela Merkel.

Ovih je dana Miljenko Jergović nagrađen za poljski prijevod svoje knjige “Srda pjeva, u sumrak, na Duhove.” Poljaci dodjeljuju Angelusa najboljem djelu, poljskom izvorniku ili prijevodu, piscu iz srednje Evrope.

Čitav se život pitam što je sreća. Kako je prepoznati? Uhvatiti za glavu ili rep i reći, eto, to je to!

Uvijek mi je bilo jednostavnije definirati nesreću. Ne želim nabrajati što je sve za mene bilo ili još uvijek jest, nesreća. Popis bi bio dugačak.

Jedna od nesreća često su mi bila djeca. “Da se još jedanput rodim nikad ne bih imala djecu.” To su moja djeca i svi oko mene slušali preko trideset godina.

Ubilo me kad je otišao. Nazvala sam je. Rekla sam joj da moj muž ima staru majku kojoj će ona prati plastične zube, mijenjati pelene, da on ne smije jesti masno jer od toga podriguje, da je razlika u godinama između njega i nje nepremostiva, petnest godina je mnogo godina.