Ukrajina

Žena moga sina se zgrozila. “Ne mogu vjerovati da vi možete biti ljubomorni. Mislila sam da stari ljudi samo odlaze na preglede i plaćaju račune. I ne, ne vjerujem da vas muž vara. Moj svekar je ipak čovjek u godinama…”

Lav? Kakva je to životinja? Lav je moćna životinja, hrani se mesom, da bi preživio kolje slabije i sporije od sebe. Nikome ne pada na pamet ni pomisliti što bismo trebali učiniti da se lav pretvori u životinju koja će se hraniti blitvom i šapom gladiti slabije i sporije od sebe. Lav ne može promijeniti svoju prirodu.

Sviđa vam se naslov? Zbog njega će mi tekst na Fejsu ostati barem pet minuta. Obična sam žena, poput milijuna Evropljanki i Evropljana koji su ni krivi ni dužni uvučeni u ovaj rat.

Svatko normalan tko danas piše na temu: u kakvom svijetu živimo, tekst mora započeti rečenicom, Smrt Putinu. Dakle, Smrt Putinu!

Znam da nema ni Hrvatice ni Hrvata koji iz džepa neće početkom iduće godine izvući posljednji hrvatski euro da bi izbjegloj dječici, izbjeglim majkama i izbjeglim curama i dečkima iz bratske nam Ukrajine osigurao: grijanje, školovanje, zdravlje, besplatan upis u vrtić, besplatan starački dom, besplatan stan, besplatnu zdravstvenu skrb, besplatno…

Jučer sam čitala na jednom našem portalu. Ove nas jeseni čeka smak svijeta. Ugledna liječnica, da nije ugledna ne bi bila na portalu, javila mi je da je jučer u Hrvatskoj od korone umrlo čak tri puta više ljudi nego prošle godine na jučerašnji dan. Broje se samo oni koji su umrli u bolnici. Kad se njima doda broj onih koji umiru doma, u staračkim domovima, u marketima kad vide cijene, brojka je najvjerojatnije deset puta veća.

Sve one koji danas duboko ne suosjećaju s patnjama Ukrajinaca civilizirani svijet, “civilizirani svijet” je uvijek Zapad, drži bešćutnim gadovima i gadurama koji besramno puše kurac zločincu Putinu. Kad se govori o Ukrajini uvijek se govori tiho, poželjne su suze bar u jednom oku.

Stonsi u Beču? Smijemo li to propustiti? Mik će uskoro imati osamdeset, to je definitivno njihov posljednji koncert. Smijem li umrijeti a ne to doživjeti? Doduše, već sam bila na tri njihova posljednja koncerta, to vjerojatno neće biti njihov posljednji, ali bi mogao biti moj. Preko interneta karte su nam za minutu bile v žepu.

Otkako imaju Hrvatsku ja se čudim građanima moje zemlje. Ni jednom nisu krenuli na kriminalce koji godinama harače ovom zemljom. Svi naši ministri su lopovi, trenutačni premijer je opsjednut stanjem u Ukrajini, jebe mu se kako mi živimo, predsjednik države se ubi boreći se za prava Hrvata u BiH.

Neki naši komentatori ovih dana u nebesa dižu “herojstvo” Ukrajinaca koji hrabro ratuju protiv Putina iako znaju da u ratu protiv Putina ne mogu pobijediti. Jesu li ti “heroji” glupi ili samo zaljubljeni u svoju domovinu za koju će i život dati? Konačno, otkako smo živi slušamo kako za domovinu treba život dati.