Genocid? To je kad jedan narod na pravdi boga odluči drugi zbrisati sa lica zemlje, preseliti, pobiti… Ukratko, ponašati se tipično ljudski prema ljudima koje držiš slabijima. U ratu koji je iza nas to su Srbi radili nama. Napali nas, ubijali, granatirali, zatirali nam rod i porod. Zato smo mi Hrvati Srbe tužili Hagu zbog genocida.
Iz Nice mi je pisao gospodin Dragan Rakić, nadam se da zaista postoji, koji pita sebe i mene zašto se toliko mrze Srbi i Hrvati. Hrvati i dvadeset i nešto godina nakon rata prijete kako će posaditi vrbe a Srbi traže salate da bi uz nju mogli jesti zaklane Hrvate.
Zašto svi za onu Ružu govore kako je napala Srbe u Hrvatskoj i poručila im da je Hrvatska zemlja za Hrvate a ostali su ovdje “gosti”. A di je pogrišila? Krenimo od Srba. Zašto bi netko, pa makar to bila Pendrekuša iz Kanade, napao Srbe u Hrvatskoj kad Srba u Hrvatskoj ima samo u tragovima.Očišćeni su Olujom onako kako se Domestosom čisti zahodska školjka. Ovo nešto sitno srpsko smije na teveu jednom godišnje reći, Hristos se rodi, i to bi bilo to.
Mi Balkanci…Vi Balkanci…Do jučer sam se, kad bih čula, vi Balkanci, hvatala za pištolj. Nismo mi ljudi sa ovih prostora “Balkanci”, mi smo ljudi poput Mađara, Eskima, Švicaraca, Meksikanaca, Španjolaca…
Predsjedniče!
Ovih dana otvaram novine, uključujem komp, teve, radio. Vaš me pogled prati k’o Gospin u muzeju. Ne mogu vjerovati. Ubijte me, ne mogu vjerovati. Što vas, čovječe, opsjeda? Lik i djelo vođe Srba u Hrvatskoj. Objasnite mi zašto?
Očajni su. Moji srpski prijatelji. Četnik im je postao predsjednik države. Nikako ih ne mogu utješiti. Govore mi kako Srbi ovim izborom šalju svijetu poruku da se vraćaju u pećinu.Ne kuže, moji srpski prijatelji, da bi na ovim izborima pobijedio Četnik i da mu je konkurent bio Sveti Sava.
Ne pratim što se zbiva na zasjedanju Sabora ali ponekad do mene ipak dopre odjek neke turbo frke. Čujem, ovih dana, u Saboru je jedna hadezeovska pijandura neke esdepeovce, navodno čistokrve Hrvate, proglasila “Srbima” i tako ih smrtno uvrijedila.
Srbi su konačno odlučili izručiti Ratka Mladića Hagu. Srpska potraga za jednim od najvećih svjetskih ratnih zločinaca poprilično se otegla zato jer Srbima nije bilo na kraj pameti učiniti ono što su njihova “braća” učinila mnogo ranije iako se hrvatski generali, nepravomoćno osuđeni na dugogodišnje robije, ako govorimo o zločinima, ne mogu usporediti sa Mladićem.
Nikad ni jedno otvoreno pismo nije privuklo toliku medijsku pažnju koliko ono što ga je, trenutno najpoznatija hrvatska književnica Ivana Bodrožić Simić, uputila Betonu. Beton je podlistak beogradskih novina, u njemu pišu neki otkačeni likovi. Ivana ih voli a kako ima “problema sa ‘Srbima’” nada se kako će joj Betonci, ipak su oni Srbi, pomoći.
Više se nitko normalan ne pita zašto su se poklali Srbi i Hrvati. Sve nam je jasnije da smo to učinili da bismo se dvadesetak godina kasnije mogli miriti. Ovih nam dana u Vukovar stiže košarkaš Boris Tadić a domaćin će mu biti muzikaš Ivo Josipović.
