Otkako imaju Hrvatsku ja se čudim građanima moje zemlje. Ni jednom nisu krenuli na kriminalce koji godinama harače ovom zemljom. Svi naši ministri su lopovi, trenutačni premijer je opsjednut stanjem u Ukrajini, jebe mu se kako mi živimo, predsjednik države se ubi boreći se za prava Hrvata u BiH.
Neki naši komentatori ovih dana u nebesa dižu “herojstvo” Ukrajinaca koji hrabro ratuju protiv Putina iako znaju da u ratu protiv Putina ne mogu pobijediti. Jesu li ti “heroji” glupi ili samo zaljubljeni u svoju domovinu za koju će i život dati? Konačno, otkako smo živi slušamo kako za domovinu treba život dati.
Svi su starci opsjednuti boleštinama. Nekad smo prijateljice i ja na Korzu procjenjivale duljinu alatke kod mladih prolaznika, danas razgovaramo o Parkinsonu, Alzheimeru, običnoj senilnosti, kad ne znaš koji je dan u mjesecu, sofisticiranoj senilnosti, kad te onaj tko ti skoči za vrat mora podsjetiti da je sin tvoga sina.
Organizatori najpoznatijeg teniskog turnira na svijetu Wimbledona zabranili su ruskim i bjeloruskim tenisačima nastup na ovogodišnjem turniru "zbog ruske invazije na Ukrajinu".
Priča oko Ukrajine raspliće se na predvidiv način. Rusija tu nekad normalnu, korumpiranu evropsku zemlju pretvara u prah i pepeo iako čitav “civilizirani” svijet šalje Ukrajincima humanitarnu pomoć u oružju i oružju i oružju…
Plenković je rekao: “Hrvatska će reagirati jasno i odlučno ako Rusija napadne Ukrajinu.“ Ova suluda izjava podsjetila me na prastari vic, prepričat ću vam ga po stoti put. Crna Gora je objavila rat Kini. Njihov ministar obrane otišao je šefu. „Crnogorci su nam objavili rat. Što ćemo?“ „Crnogorci? Tko su Crnogorci?“ „To je nekakvo pleme. Živi iza sedam gora i sedam mora.“ „Koliko ih ima?“ „Ima ih, ima ih… oko 500 tisuća.“ „U kom će hotelu odsjesti?“
U svijetu je od korone umrlo osam milijuna ljudi. Nitko normalan ne vjeruje u taj podatak jer se broj umrlih ne može izbrojiti. Koliko ih je umrlo u Kini nikad nećemo saznati kao ni broj umrlih u Indiji i ostalim ogromnim zemljama u kojima žive milijuni beskućnika koje od nesreće štiti komad kartona.
Ljudi umiru još uvijek, ipak, priče koje ovih dana čitamo „vesele“ nas „širitelje fejknjuzeva“ koji smo vjerovali kako korona nije Božja kazna nego ljudskih ruku djelo. Svi koji su citirali sirotog francuskog nobelovca Luca Montagniere svjetski su faktografi proglašavali „teoretičarima zavjere“. Naši su postovi bili zamućivani da ne bismo šireći laži uznemiravali javnost.
Liječnika nema. Nema pravih. Ušla sam u Medico, riječku privatnu kliniku, platila pregled, dobila dijagnozu. Srećom, došla sam do akademika Samaržije na Jordanovcu koji mi je, bacio je pogled na fotku mojih pluća, isti čas rekao da dijagnoza sa kojom sam došla nema veze s mozgom.
Nas Hrvate moglo bi se usporediti sa kurvetinom koja ne zna reći ne ma kako joj mušterija bila smrdljiva. Ali to nije sve. Mi ne da ćemo svakome tko naleti raširiti hrvatske noge mi ćemo mu našu uslugu još i platiti. Ne treba ići daleko u prošlost. Pušili smo Hitleru, Musoliniju, Titu i Komunističkoj partiji, danas smo labrnju razvalili papi i Katoličkoj partiji. O gutanju američke sperme da se ne govori. Davimo se od užitka.
U današnjem se svijetu sve odvija brzo i pred kamerama. Kad si daleko od Majdana jasno ti je zašto je ona Amerka dijelila čaj “borcima za slobodu” i što će se dogoditi, što se uvijek događa, u zemlji koju Ameri krenu demokratizirati. Ipak, nije sve baš tako jednostavno. U Ukrajini se ukazala u obliku brižne sredovječne gospođe koja puna empatije dijeli borcima za slobodu topli čaj.
