Počelo je u Tuzli. Grad se nalazi u BiH. U njemu nitko od građana nema posla pa su krenuli na ulice i vjerovali kako će urlicima otjerati razbojnike koji ih drže za vrat. Njima su se pridružili klinci koji su zapali nekoliko kontejnera i zgrada. Nakon kraćeg vremena masa je razbila mračinu u Zenici i Sarajevu, toplo je bilo i u Mostaru. Beha proljeće, rekli su politički analitičari.
Sutra će neki idioti izaći na birališta i odlučiti tko će nas predstavljati u Evropskom parlamentu. Što je Evropski parlament? To je skupina dobro plaćenih lezilebovića koji ni o čemu ne odlučuju. Imaju ogromne plaće, službene automobile, urede, sekretarice i potrebu, logičnu, da čim dulje ništa ne rade za veliku lovu.
Svi su moji prijatelji presretni, Slovenija gori. Misle kako se baš svaki požar širi poput požara pa će uskoro planuti i Hrvatska. Uostalom, zašto ne bi? Živimo lošije nego Janezi.
Gotovini i Markaču su šanse da izađu na slobodu nikakve jer pravda, posebno skupa pravda, mora pobijediti. Ako ih nakon toliko potrošene love ne osude čemu uopće suđenja “ratnim zločincima”?
Jučer su na otoku Braču, ne znam detalje jer i nisu bitni, prevareni radnici prosvjedovali i željeli se izboriti za neko pravo, ne znam koje jer ni to nije bitno.
Pojma nemam zašto nam stalno govore kako moramo u Evropu pa ćemo postati civilizirani. A što nama fali? Jesmo li zaista toliko različiti od onih koji već jesu tamo daleko. Ajmo redom. Bivši šef MMF-a, nesuđeni budući predsjednik Francuske, u jednom je njujorškom hotelu naredio sobarici da mu popuši. On se ispričao, ona progutala i završila Mare zavjet.
U nedjelju sam sjela pred ekran i gledala Nedjeljom u dva. Stanković je najavio da će u studio privesti sve moguće prosvjednike i tako nam pomoći da izaberemo najbolje jer Vlada samo što nije tresnula. Toliki na cesti, za koju ću se grupu odlučiti?
U petak, dana gospodnjega četvrtog ožujka, rekla sam svojim najdražima da odlazim na prosvjede. Dosta mi je ove vlade, gadi mi se ovakva zemlja, bit ću tamo sa svojim prijateljima, susjedima, supatnicima… Djeca su se zabrinula, muž me molio da ostanem kod kuće, stara si, imaš visok tlak.
Mi koji živimo van Zagreba pomalo smo zbunjeni akcijama hrvatske policije. Ne tako davno neki su demonstranti pokušali mirno spriječiti privatnog investitora da gradi u Varšavskoj ono na što je, navodno, u skladu sa zakonom imao pravo. Naglašavam da su demonstranti mirno prosvjedovali. Uzalud.
