Piromani dragi, gdje ste?
Gotovini i Markaču su šanse da izađu na slobodu nikakve jer pravda, posebno skupa pravda, mora pobijediti. Ako ih nakon toliko potrošene love ne osude čemu uopće suđenja “ratnim zločincima”?

Pred nekoliko godina sjedila sam za istim stolom sa nekima iz te haške, sudačke ekipe. Nevjerojatan je osjećaj kad vidiš uživo ljude koje godinama gledaš samo kako na ekranu mudro bulje u hrpe papira.
U Sarajevu su bili supijani, na koljenima su im se gnijezdile lokalne “prevoditeljice” ili možda ipak prevoditeljice? Tada mi je prvi put prošlo kroz glavu da ljudima koji se tako ponašaju možda baš i ne treba vjerovati.
Ili je to samo predrasuda? Zašto haški sudac u svoje slobodno vrijeme, za večerom, ne bi smio komada loviti za sisu. Nekako, je li, mora izaći iz stresa.
Uostalom, sve se to dešavalo u vukojebini u kojoj nema novinara koji bi o tome pisali ni fotografa koji bi snimili kako ogroman sudac, bit ću zlobna pa reći da me podsjetio na gorilu, uvaljuje svoju jezičinu u nježno uho “prevoditeljice” ili prevoditeljice.
Naravno da ovaj podatak ništa ne govori o suđenju Gotovini i Markaču, nisu haški suci pristrani zato jer su jebežljivi. Kakve veze ima potreba haških sudaca da u Sarajevu nešto bace pod jaja sa dijeljenjem pravde? Nikakve. Jaja su jaja a pravda je pravda.
Haški jebači su u funkciji Civiliziranog Svijeta kome je svako nasilje strano. Ako nije u Gazi, Afganistanu, Libiji, Iranu… Znam da zločinci koji ubijaju starce i djecu na tim lokacijama ne priznaju Haški sud nego samo sud svoje partije.
Sve je meni jasno ali me već dvadeset godina otkako smo svoji na njihovome kopka zašto su građani Hrvatske tako jebeno tihi. Pale svijeće, mole, prebiru krunice…
Ušli smo u NATO, dakle dobili smo dozvolu za ubijanje, pa ipak ne možemo ući u Ameriku bez vize a naš kukavni premijer mora Amerima pismeno obećati da se u njihovoj zemlji demokracije i slobode neće baviti terorizmom.
Od uvažene Vesne Pusić traže časnu riječ da se u Americi neće kresati za lovu. Čak i žena u njenim godinama mora našim gospodarima pismeno garantirati da nije kurva? Koje smo mi smeće. Ni krika ni bijesa ni pravog prosvjeda ni paljenja Haaga…
Znam što se dešavalo u Krajini za vrijeme Oluje. Bila sam tamo dva dana kasnije. Ljudi iz Zadra i okolnih sela na traktorima su odnosili opljačkanu srpsku imovinu. Gledala sam kako gore srpske kuće. Bila sretna što moju svkrvu i svekra “naši” nisu bacili u bunar jer mnoge jesu.
Ali, zašto se jednom glasno i jasno ne kaže kako Oluja nije bila velika hrvatska pobjeda nego organizirana akcija seobe Srbalja. Mojoj svekrvi i svekru su preko radija Srbi javljali kojom cestom i u koliko sati moraju krenuti tamo gdje nikad nisu živjeli.P r i j e nego je zapuhao najveći vjetar u povijesti Hrvata.
Oluja je bila akcija koju su organizirali Milošević i Tuđman uz blagoslov Amera. Kao da se išta ovdje dogodilo bez njih. Miloševića nema, Tuđmana nema. Haški suci moraju raditi da bi zaradili, prodavali priču o pravdi koja jest spora ali dostižna i jebali prevoditeljice na ovim našim prostorima.
A mi…Šutimo. Ne gledamo da u mnogim zemljama ljudi dižu glas protiv nepravde, pružaju kakav takav otpor onima koji im oduzimaju pravo na dostojanstven život.
Tko je kriv što smo takvi kakvi jesmo? Naši političari koji se opušteno zaklinju da neće u Americi dilati drogu? Naše političarke koje se kunu da nisu kurve? Zašto su ljudi koje smo izabrali da vode zemlju tako odvratno ponizni?
Zato jer da nisu ne bi vodili zemlju. Krug je zatvoren. Premaleni smo i prenemoćni da bismo imali pravo na ponos. Ne možemo, poput Amera, kad u Afganistanu ubiju desetak majki i nekoliko desetaka dječice reći, We are sorry.
Žao mi je što je tako. I žao mi je što će Gotovina i Markač biti proglašeni zločincima za ono što nisu učinili, a mi ćemo dva dana nakon presude tiho moliti, a naše suspektne kurve i suspektni dileri uvjeravat će nas kako netko mora platiti za sve ono strašno što se dešavalo na ovim našim prostorima.
Tko će platiti za ovo što se ovdje danas dešava? “Kurve”? “Trgovci drogom”? Jednoga dana sigurno iako oni imaju veze sa vođenjem ove zemlje koliko i Gotovina sa bacanjem nonica u bunar.
Davno smo prodani za šaku dolara. Ali i drugi su. Pa ipak, Grčka gori. Španjolska gori. Italija se lagano pali. Koje smo mi pizde.