Korupcija

Dok smo živjeli u Jugoslaviji bili smo uvjereni kako nas se prisluškuje. “Neću o tome preko telefona”, izgovarao je baš svatko. Meni je to bilo smiješno. Zašto ljudi misle da su bitni? Tko ih prisluškuje? Kakve tajne znaju? Kad bi moja mama subotom nazvala svoju sestru i rekla joj da bi se sutra trebale naći na tržnici, razgovor bi završila rečenicom:“Ne mogu o tome preko telefona.” Pitala sam jednom mamu kakvu tajnu čuva. “Kupit ćemo televizor.” “Zašto je to tajna?” “Zato jer nemamo novaca.” “Kako ćete onda kupiti televizor?” “Tvoj ujak je šef prodavaonice u kojoj se mogu kupiti peći na drva na kredit bez učešća. Mi ćemo kupiti te peći, a zapravo ih nećemo kupiti nego ćemo samo dignuti kredit, tvoj ujak će nam dati keš pa ćemo onda kupiti televizor. Televizor se ne može kupiti na kredit jer je to luksuzna roba. Ne mogu o tome preko telefona, danas se sve prisluškuje, da se dozna tvoj bi ujak izgubio posao i završio na robiji.”

Gledam Rumunje na cesti, jedino su oni u Evropi siromašniji od nas, i pitam se zašto ja živim u ovom sranju od zemlje. Već dvadeset i pet godina ista ekipa, jebeš predznak, gura nekoliko milijuna ljudi prema provaliji, a baš nikome ne pada na pamet da tu ekipu spali.

Premijer i potpredsjednik Sabora, jedan anemičan, drugi poluslijep, zato nisu bili u vojsci što ne znači da ne vole rat, svakoga nam dana nameću druge teme koje život znače. Ovih dana će “otvoriti arhive” i svatko od nas će smjeti i moći saznati što je Dolanc govorio sedamdeset i pete. I ostali dolanci. Jebote! Koji će to biti orgazam kad milijun radoznalih Hrvata krene prema “Arhivu” da bi čim prije nešto doznali o mračnoj prošlosti sjajne zemlje.

Oduvijek mi se gadio nogomet. Puna predrasuda sve zaluđene nogometom, uključivši i vlastitoga muža, držala sam kretenima s kojima se može normalno razovarati u nedjelju ako se važna utakmica igrala u srijedu. I obrnuto. A što reći o bolesnicima koji ruše sve pred sobom kad sa autobusa siđu u gradu gdje za loptom trče njihovi.

Draga Željka,

možda ti je netko rekao da te ne volim jer da prodaješ antibebi pilule a zalažeš se za prvo kresanje u prvoj bračnoj noći a za sva ostala kresanja samo u svim ostalim bračnim noćima. I još su ti možda rekli da me smeta što se zalažeš za poštenje a živiš u divljoj gradnji. A možda su ti rekli da sam ja za tebe rekla kad si s onim popovima skupaljala one potpise… Ništa ja za tebe nisam rekla. Jebo mi pas Sabor ako jesam. Zato ti i ovako direktno pišem. Da ti kažem što o tebi mislim.

Špageti vesterni odavno nisu u modi ali ih se neki još sjećaju. Sadržaj je jednostavan. Banda terorizira grad, šerif je kukavica, građani su miroljubivi, banda sve agresivnija, premlaćuje, siluje, otima, a onda u grad ujaše prašnjavi Clint Eastwood. Jebe se njemu za šerifa i zakon, on sve metkom rješava.

Ovo mi je poslala Ana i uljepšala dan. Hvala, Ana!

Nešto znam  o zatvorima, zločincima i njihovoj rodbini. Uvijek me čudilo kako majke, očevi i žene gotovo nikad ne dignu ruke od onih koji čame u zatvoru. Donose im čisto rublje, odnose prljavo. U Rijeci u repu, svatko ih može vidjeti, čekaju na cesti dok se ne otvore zatvorska vrata.

Aleksandra Ljuba bivša glasnogovornica PU zagrebačke na Županijskom je sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđena na osam mjeseci zatvora jer je svoju zlostavljanu prijateljicu i njeno dvoje djece povela na ljetovanje.

Smiješna mi je ova frka oko Pfizera. Farmaceutski gigant priznao je u Americi da je korumpirao i hrvatske liječnike, nagodio se sa državom, platit će neku siću i nastaviti gdje je stao.

I? Bajić će sa lanca pustiti svoje pse tragače? Nije lud. Što ako ga uznemire žučni kamenci? Kamo će otići na operaciju? U zatvor? Potražit će pomoć veterinara?

Otvoreno pismo članovima Udruge UŠ*

Drage moje uši, ima nas tisuću. Švicarac je pao, rata će nam za tri lipe biti manja. Ovih je dana u svom tjedniku najdugovječnija hrvatska kolumnistica napisala kako smo same krive za položaj u kome smo se našle. Gospođa zna, život bi nam bio lakši da imamo više pameti a manje potreba.