Nešto znam o zatvorima, zločincima i njihovoj rodbini. Uvijek me čudilo kako majke, očevi i žene gotovo nikad ne dignu ruke od onih koji čame u zatvoru. Donose im čisto rublje, odnose prljavo. U Rijeci u repu, svatko ih može vidjeti, čekaju na cesti dok se ne otvore zatvorska vrata.
Nikom normalnom nije jasno zašto je Stanković u svoju emisiju pozvao Sanadera. Mi nenormalni koji smo radili u najvećoj javnoj kući u Hrvata znamo da ga ni u ludilu ne bi mogao ugostiti bez blagoslova svojih gospodara. Stankoviću ne pakirati. Ne odlučuje ni o čemu.
S čim bi se moglo usporediti ono što je Sanader, ajmo reći navodno jer gospodin nije pravomoćno osuđen, učinio Hrvatskoj? U ovoj priči “Hrvatska” su siroti, opljačkani ljudi, ne Sanaderovi pajdaši i pajdašice.
Danas je za Hrvatsku najzad osvanuo Veliki Dan. Pred sud će biti izveden najveći zločinac u hrvatskoj povijesti i bivši vođa zločinačke organizacije kojoj će se također suditi. Ta će Organizacija, nakon pravomoćne presude, morati platiti kaznu za sve što je učinila Hrvatskoj. Neki veliju da će to biti možda i milijun kuna.
Moćnici nikako da shvate da i oni imaju vijek trajanja. Da je Gadafi sa Amerima bio kooperativniji, da im je bez frke poklonio naftu, ionako je imao love za stotinu života, danas njegova rasturena lubanja ne bi krasila sve svjetske ekrane.
U Hrvatskoj nikad nije dosadno. Svi naši mediji uvijek istovremeno razvlače jednu žvaku. Sudeći po njim mi smo još u opakom ratu sa mrskim nam četnicima. Jadnoga nam Šeksa optužuju da je ratni zločinac, Bog i Hrvati su svjedoci da on to nije.
U Hrvatskoj nitko živ ne čita novine. Čak ni u kafićima gdje nam ih besplatno nude. Zato su ugostitelji odustali. Umjesto novina uz kavu za sitno kuna možeš dobiti “cijeđenu naranču”. Možda ono narančasto u čaši što dobiješ uz kavu nema neke veze sa narančom ali na želudac lakše pada od hrvatskog tiska.
Sve se više hrvatskih velikih pera koja pišu za listove iz EPH kuće diže na zadnje noge kad krenu pisati o “komentatorima”. “Komentatori” su oni dripci koji na internetu anonimno i besramno pišu ono što zaista misle o autorima tekstova koje čitaju, o životu u Hrvatskoj, o političarima, političarkama, premijerki, predsjedniku, medijskim zvijezdama, sportašima, pjevačima i pjevačicama…
Sigurna sam da mi nećete povjerovati. Pojma nemam kad je Dan državnosti, saznat ću htjela to ili ne. Hrvatska ima, nemojte me držati za riječ, čini mi se, dvadeset godina. Da nismo pobijedili četnike ne bi bilo ni Hrvatske ni rođendana ni zastava ni praznika ni razularenih političara koji će slaviti Pobjedu sa čašom šampanjca u ruci.
Pročitala sam nevjerojatan intervju. Poznati hrvatski kazališni režiser razgovarao je sa novinarkom Novog lista Kim Cuculić i rekao što misli o Hrvatskoj danas. Više manje sve smo to već čuli i čitali. Sander je kriminalac ali ono što je on opljačkao je “sića”.
