Očajni su. Moji srpski prijatelji. Četnik im je postao predsjednik države. Nikako ih ne mogu utješiti. Govore mi kako Srbi ovim izborom šalju svijetu poruku da se vraćaju u pećinu.Ne kuže, moji srpski prijatelji, da bi na ovim izborima pobijedio Četnik i da mu je konkurent bio Sveti Sava.
Nedavno je Josipović bio u Izraelu, ispričao se za “hrvatske” zločine i obećao da će Izraelu vratiti sve što je NDH opljačkala od ubijenih ili potjeranih Židova.
Da li Mesić i Josipović imaju svoje savjetnike i dugonoge, vretenaste, obrazovane savjetnice? Navodno postoje čitave horde pametnih, obrazovanih, lijepih mladih i ružnih starih ljudi koji govore svojim šefovima što, kada i kako reći da ne bi ispali bahatiji, besramniji, gramziviji i primitivniji više nego što to oni u suštini jesu.
Štovani gospodine Josipoviću!
Zovem se Vedrana Rudan i osnivačica sam Udruge švicaraca UŠ. Ima nas preko tisuću. Mi smo oni siročići za koje čitačica sa blesimetra u Dnevniku na državnoj teve tvrdi kako smo se dragovoljno odlučili za stambeni kredit u švicarcima jer je kamata bila niska.
To nije točno. Kad smo dizali kredit švicarci su bili jedina opcija koju su nam banke nudile. Guverner Rohatinski poručio nam je da ne može utjecati na rast franka. Dobrojutro, Margareta. Mi nismo retardirani, mi smo prevareni.
Sudeći po onome što piše hrvatski tisak i onome što gledamo na našim teve ekranima jedino sam biće kome se ne sviđa Tadićevo i Josipovićevo klanjanje. Ne volim kad se truli poklon umata u raskošan omot. Smije li se očevima i majkama ubijene djece, djeci ubijenih roditelja, porodicama koje su u ratu sve izgubile poslati poruka da preko noći mir u dušu i zaborav, dvadesetak godina nakon užasa, mogu donijeti dva u crno obučena muškarca.
Više se nitko normalan ne pita zašto su se poklali Srbi i Hrvati. Sve nam je jasnije da smo to učinili da bismo se dvadesetak godina kasnije mogli miriti. Ovih nam dana u Vukovar stiže košarkaš Boris Tadić a domaćin će mu biti muzikaš Ivo Josipović.
Štovani gospodine Predsjedniče!
Zovem se Vedrana Rudan, osnivačica sam Udruge UŠ. Naša Udruga broji nekoliko stotina članova a okuplja ljude koji su imali nesreću dignuti kredit u švicarcima.
Iz dana u dan doznajemo sve više potpuno beskorisnih podataka na temu: kako i koliko je opljačkana Hrvatska. Sigurna sam da obične ljude, ja sam jedna od njih, uopće ne zanima kako su nas pljačkali i što nam govori Sanaderovo tijelo dok vlasnik toga tijela odgovara na pitanja gospode skupljene s koca i konopca.
To je jače od mene, Josipović mi se sviđa. Nimalo ne liči na histeričnog Tuđmana a nema dodirnih točaka ni sa “duhovitim” Mesićem. Djeluje poput ribe spremljene na lešo, životinje od koje nikome ne prijeti baš nikakva opasnost. Dapače, kad je pojedeš osjećaš se bolje.
Koliko odjeća čini čovjeka? Da li bi zaista, kako to preporučuju jedne dnevne novine, pod hitno trebalo “redizajnirati” predsjednika Josipovića i gospođu Josipović? On, navodno, ne djeluje nimalo reprezentativno. Nosi hlače od odijela a preko njih razdrljenu košulju kratkih rukava koja mu nimalo ne skriva trbuh.
