Predbožićni dani oduvijek su u meni budili ubilački bijes. Horde ljudi bauljaju bespućima trgovačkih lanaca a uši im siluju džinglbelsovi. Plišanci otvaraju ustašca iz kojih dopire mrska glazba, plastični jelenovi u natprirodnoj veličini sa crvenom kapom na glavi džingbeliraju mičući ogromne rogove u ritmu muzike za bijes.
Bok, sretnici!
Zašto želite pobjeći? Što vam fali? Jedete, pretpostavljam, pijete, nadam se, toplo vam je, možda, daju vam lijekove, bar povremeno, i pojma nemate što nas slobodne i oblokane demokracijom jebe ovih dana?
Neobrazovana sam ženska, zato nisam znala tko je “rektor”. Onda sam ovih dana na državnoj teve vidjela jednog “rektora” pa sam zaguglala “rektor”. “Rektor” je šef sveučilišta. Sveučilište je institucija koja provodi visoko obrazovanje. I to sam skinula sa Gugleta.
Zašto se u ovakvoj Hvatskoj nitko ne buni? Ljudi rade za siću, ako je i dobiju. Većina robija badave. Ova što nam radi predsjednik države vrhunac je zajebancije. Njegovu je kampanju sa 200 tisuća kuna finacirala lopina. Naš borac za “novu pravednost” ne želi lovu vratiti pokradenim radnicima jer oni ne mogu dokazati da su pare koje je naš Pravednik dobio za kampanju prljave. Ako taj lik opet postane predsjednik svatko od onih koji budu za njega glasali trebali bi dobiti službenu potvrdu da su izvorno hrvatski retardirani.
Poštovani gospodine Josipoviću,
moje ime je Rudan, Vedrana Rudan. Ja sam organizatorica referunduma “Treba li Hrvatski Telekom poslati u kurac?” U nekoliko sati na moje referendumsko pitanje potvrdno je odgovorilo preko tisuću i pol ljudi. Na žalost, nemam love da bih organizirala nevirtualno potpisivanje a ne vjerujem ni da bi mi u mojoj akciji pomogla Crkva. Doduše, to bi vjerojatno bilo zato jer se u pitanju spominje “kurac” a Katolička crkva u Hrvata turbo je osjetljiva na sve što mi građani nosimo među nogama.
Zahuktava se hrvatska predsjednička kampanja. Već na početku imamo “aferu Barbika”. Neš ti afere. Netko, kod nas se nikad ne može otkriti “tko”, je na nekoliko milijuna hrvatskih adresa poslao “povjerljivi material” koji diskreditira “Barbiku”. Gospodin Josipović se zabrinuo. Sazvao je konferenciju za tisak, demantirao insinuacije “obavještajnog podzemlja” da je on autor projekta. Od “slučaja Barbika” distancirao se i HDZ. Po njima, najvjerojatnije SDP podmeće HDZ-u da bi naškodio “Kolindi” koja želi biti “predsjednik” Hrvatske, blablablabla… I još bla.
Gledam svoju djecu i njihove vršnjake, svi trideset plus, nitko preko četrdeset. Većina ne radi, neki su upravo dobili otkaz. Oni koji imaju malu djecu liječe ih preko telefona. Tko danas može satima čekati kod pedijatra? Bolesno dijete ne smije ugroziti korporaciju.
Hrvatska je na nogama. Da li je predsjednik Josipović u sukobu interesa? O čem se radi? Josipović je imao problema sa kapcima pa je iz Njemačke pozvao svoga prijatelja estetskog kirurga Ninkovića da dođe u Hrvatsku, ovdje ga besplatno operira i otvori mu oči. I bi tako! Ali, po nekom hrvatskom zakonu, ako hrvatski dužnosnik primi poklon vredniji od 500 kuna onda je u sukobu interesa. Josipovićevi neprijatelji našeg su najpoznatijeg borca za pravdu, pravednost, novu pravednost i ostale pravednosti prijavili Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Žalosno što neki misle da ikakve veze može imati, primjerice, bonbonijera vrijedna 500 kuna i operativni zahvat. Ljudskoj zlobi kraja nema.
Naletjela sam na proglas Udruge građana za zaštitu ljudskih prava, Odranska l, Zagreb, zove se “David”. Ljudi iz te Udruge preklinju katolike koji žive u Hrvatskoj da izađu iz Crkve. Dva su osnovna razloga. Prvi je, Crkva djeluje protuustavno. Drugi je, ne poštuje učenje Isusa Krista. Nisu objasnili zbog čega bi Crkva morala poštovati Ustav kad joj plaćeni da brane Ustav ne stoje na putu. Nepoštivanje Krista su detaljno elaborirali.
Predsjedniče!
Ovih dana otvaram novine, uključujem komp, teve, radio. Vaš me pogled prati k’o Gospin u muzeju. Ne mogu vjerovati. Ubijte me, ne mogu vjerovati. Što vas, čovječe, opsjeda? Lik i djelo vođe Srba u Hrvatskoj. Objasnite mi zašto?
