Hrvatska

Moj sin ima četrdeset godina, njegov sin Krešo deset. Sin zarađuje 500 eura mjesečno, prekovremene mu ne plaćaju, ima fakultet, dva vikenda mjesečno ide na timbilding. Timbilding je kad firma koja je jedan tim čitav vikend bilda, prevedeno na hrvatski, radi zakurac.

Žena moga sina i majka unuka Kreše ima dva fakulteta. Ne može naći posao jer je "prekvalificirana". Do sad se javila na nekoliko stotina natječaja, bila je i na intervjuima, svaki put naglasi da neće tražiti novi posao, da jebeš to što je prekvalificirana, daj što daš, moraju platiti stanarinu i režije i Krešo košta za popizdit.

Za mene je Split, otkako sam prvi put u njega kročila, najljepši grad na svijetu. Nije da nisam putovala, vidjela sam ja mnoge svjetske gradove, pa ipak...Nima meni Splita do Splita.

Kamene uske uličice, miris mora i ribe, Riva, ručak u "Hvaranina", tržnica, ribarnica... Grad u kome su živjeli Smoje, Senjanović, i meni najdraži od njih Predrag Lucić, bio je i ostat će moja velika ljubav.

Ne mogu shvatiti neke današnje mlade ili manje mlade žene. Zašto osjećaju neodoljivu potrebu da svoju intimu dijele sa tisućama radoznalih kretena ili pametnih ljudi koji, uz najbolju volju, ne mogu izbjeći njihove objave? Nedavno smo se moj administrator i ja našli u nezgodnoj poziciji. Tražio je fotku koju će staviti uz tekst o Karleuši.

Za one koji ne znaju. Ima portala sa kojih besplatno možete skinuti svaku od ponuđenih fotografija. Administrator se odlučio za jednu koja je bila "neutralna". Lijepo lice ne poručuje ništa, najmanje da je "hrvatsko". Bilo je.

Svake godine na ekranima gledam kako naši političari u nekom zagrebačkom hotelu, ove godine je to bio Sheraton, izgovaraju: “Hristos se rodi”, na to treba odgovoriti: “Vaistinu se rodi.” Tako nam oni šalju poruku da su tolerantni.

U Katoličkoj crkvi u Hrvata postoje dvije struje. Jedna je huliganska, druga “civilizirana”. Na čelu one huliganske barjakom maše biskup sisački Košić. Njega odavno nitko ozbiljno ne doživljava, ali kad na osebujan način prijeđe sve granice ljudima opet postane zanimljiv. Na Božić je održao misu i, očekivano, krenuo grmiti protiv abortusa. On zna da će se u Hrvatskoj “za dva mjeseca” raspravljati o zakonu koji će legalizirati “ubojstva” pa eto, Božić je pravi dan da ovce nešto o tome čuju. I čule su ono što nikad čule nisu.

Na Beogradskom sajmu najveća je književna ili “književna” zvezda bila Kristina Kockar. Kockar je žena koja je pobijedila u “rijalitiju” “Zadruga”, Srbi znaju o čemu se radi, ja pojma nemam. Gospođa je napisala knjigu “Moj potpis”. Potpisivala ju je jedno četiri sata, prodala u pitaj boga koliko primjeraka i, očekivano, na sebe navukla bijes srpske “kulturne” i nekulturne javnosti.

Na jednom našem portalu novinar je predsjednicu Grabar Kitarović nazvao “kujom”. Nisam primijetila da je to izazvalo bilo kakav nemir u ovoj zemlji punoj strastvenih ljudi. Ja sam zadnja koja sam očekivala da će bilo tko reagirati, znam gdje živim, pa ipak i ja takva i ovdje mislim da sve ima svoje granice i da bi se “novinari”, ma koliko bili “inspirirani”, ipak, ponekad, trebali suzdržati.

Nitko normalan u Hrvatskoj danas ne čita novine, ne gleda televiziju, ne prati portale. Ipak, vijesti iz ove Doline Strave i Užasa stižu li stižu. Saznadoh tako, protiv svoje volje, da neki šoferi u nekom ministarstvu imaju mirovinu u iznosu od 12.000 kuna, dodatno zarađuju vozeći naše ministre, a boluju od PTSP-a, što im je ogromna prednost. Ne treba tražiti logiku u hrvatskim govnima kojima nas naša Vlada gađa svakodnevno. To je jednostavno tako i amen!

Ja sam se sa svojim mužem sve dogovorila. Smiješ gledati rukomet, nogomet, odbojku, košarku, snuker, tenis, kad ja nisam doma. Političare ne smiješ gledati ni onda kad me nema. Ako ne bude tako, razbijam televizor.

Dosta mi je Thompsona. Drkanje na temu Thompson doživljavam kao osobnu uvredu. Prodaju mi priču da je Thompson gorući hrvatski problem, on je taj koji svijetu govori istinu o “ustaškoj” Hrvatskoj. Da nije njega i “doma” i “spremnosti” Hrvatska bi bila uljuđena evropska i svjetska zemlja onako kako je to uljuđena “Evropa” i onako kako je to uljuđen “svijet”. Mene netko opako jebe.

Tko je Hrvatsku učinio ovim što ona danas jest? Hrvatska je, blago rečeno, sranje od zemlje kojom, otkako je nastala, upravljaju kriminalci. Eto, jučer se javio Jakovčić, bivši istarski župan, danas “europski parlamentarac”, to više govori o Europi nego o njemu, i krenuo srati što on misli o Thompsonu. Jebote, da Thompsona nema trebalo bi ga izmisliti za sve naše “lijeve” i “desne”. “Lijevima” pomaže da dignu glas protiv ustaštva, “desni” svršavajući na Thompsona poručuju Hrvatima kako u vrijeme NDH nije sve bilo onoliko crno koliko je bilo crno. I jedni i drugi nam govore kako je NDH ono što bi nam dovijeka trebalo ili grijati dušu ili nas bacati u duboku bedaru.