Hrvatska

Hrvatska je zemlja koja će uskoro “slaviti” trideseti rođendan. Neki veliju da je još mlada, drugi misle da bi nešto što je odavno punoljetno moralo biti dovoljno zrelo.

Jučer je izabran peti predsjednik Hrvatske. Nažalost, izbor me nije ostavio hladnom. Umjesto da opušteno čitam “Moju borbu”, šesti dio, drugi put, histerija “crvenih” i očaj “plavih” vratila me u prošlost.

Najzad je netko u ovoj smrdljivoj močvari dignuo glas i rekao NE veleizdajnicima. Oteše nam sve što smo imali.  Ostadosmo bez djece, unuka, mora, tvornica, bolnica, škola, posla, kuće, smijeha, budućnosti, nade.

U Frankfurtu se sinoć slavila Hrvatska noć. Osim Škore, Gibonnija, Indire, Prljavaca i…, ne da mi se nabrajati, tamo je “tradicionalno” tisuće Hrvatica i Hrvata pozdravio fra Marinko Vukman, “dušebrižnik” iz Muenchena.

Indeks je jedini hrvatski portal koji ovoj vlasti jebe i oca i mater. Hadezeovcima i njihovim okoanusnim mušetinama vadi crijeva, a nama usvevjerujućima  objašnjava kako gologuzi, nepismeni drkadžija, silovatelj i kućni mlatilac može preko noći postati ministar i doći do nekoliko vila, privatnih plaža, tvornica, automobila…

Nitko normalan u ovoj zemlji ne misli da su Srbi bitni. U Hrvatskoj ih ima koliko i bakterija u mokraći zdravog čovjeka.

Pitala sam se ovih dana, dok sam po portalima čitala što nam radi samo jedan od ministara lopova, koliki je prag tolerancije Hrvatica i Hrvata. Ministar je dokazano strpao u džep milijune kuna samo zato jer je ministar, nitko se ne uzbuđuje.

Javio se i Tomislav Karamarko zgrožen porukom koju nam je poslala Katolička crkva koruška. Ta Crkva mrzi sve što je hrvatsko. Jasno je to i Karamarku i svim časnim hrvatskim ustašama, kako onima sa ušatim U na zastavi i glavi, tako i našim biskupima u raskošnim mantijama.

Na Bleiburgu hrvatski biskupi, u ime samilosti prema "nevinima", više neće blagoslivljati nakaze koje zazivaju hrvatsku odvratnu prošlost. Austriji je dopizdilo gledati cro naciće kako se deru, mašu zastavama i iskreno žale za zločincima koji su u njihovoj NDH klali sve što nije bilo "čisto".

Žene se u Hrvatskoj zlostavljaju čitave godine, mlati ih se, siluje, ubija, ponižava na milijun načina. Osmi mart je ipak dan kada se građanke Hrvatske tuca na posebno maštovit način.

Ne pada mi na pamet citirati Premijera koji je nešto frfljao na temu žena u Hrvatskoj, gospođu Predsjednicu još manje. Oni su danas bili jednako tupi kao i u ostale dane.

Drage mame, dragi tate!

Imam unuče koje volim najviše na svijetu. Siroto moje u školi za ručak dobiva crve. Na stol mu je crve isporučilo hadezeovsko smeće koje je pobijedilo na natječaju. HDZ već desetljećima pobjeđuje u Hrvatskoj, kad ga sa trona zbaci SDP vidimo da se radi o istom sranju samo drugom pakovanju.

Ne, ne čudim se hrvatskim političarima, čudim se nama žrtvama. Zašto sjedimo doma pognute glave i šutimo čak i kad nam djecu hrane crvima?