Znam da nema ni Hrvatice ni Hrvata koji iz džepa neće početkom iduće godine izvući posljednji hrvatski euro da bi izbjegloj dječici, izbjeglim majkama i izbjeglim curama i dečkima iz bratske nam Ukrajine osigurao: grijanje, školovanje, zdravlje, besplatan upis u vrtić, besplatan starački dom, besplatan stan, besplatnu zdravstvenu skrb, besplatno…
Objavljujemo Vedranin tekst iz Vala. U srijedu je izašao kao prilog Jutarnjem listu. Damir Štimac koji je pred trideset i tri godine uređivao riječki omladinski list “Val” okupio je staru ekipu. Dečki i cure su svojim tekstovima pokazali da u njima još junačko srce bije.
Ankica Lepej bila je naša najveća heroina. Za građane Hrvatske učinila je čudo. Prva nam je jasno i glasno rekla istinu o Hrvatskoj. Hrvatska je leglo kriminala. Njome vladaju lažljivci, manipulatori, muljatori, kriminalci svih profila, šljam neviđeni.
Kad sam čula da je prijavila kako na svom računu u Zagrebačkoj banci Tuđmanova supruga Ankica drži brdo maraka pomislila sam, da, tada sam još uvijek bila glupača, nešto će se dogoditi. Hrvati i Hrvatice će progledati. Tuđman je lažljivac, tko laže taj i skriva lovu, tko skriva lovu, skriva ukradenu lovu…Konačno ćemo saznati istinu o Ocu Domovine i ekipi.
Neki među vama pojma nemate kako je nastala Hrvatska jer se tada ili niste rodili ili ste bili mali. Sve ću vam ispričati, na brzinu, da vas ne zamaram.
Hrvatska je nekad bila dio Jugoslavije, a onda su neki drugovi, bivši Titovi vojnici i njihova djeca, odlučili da će svatko od njih oteti sebi komad Jugoslavije i sebi napraviti igralište. Nije im na umu bila samo igra, htjeli su i nešto zaraditi.
Upravo na Hrvatskoj televiziji gledam koncert “Ne dirajte mi ravnicu”. Danas je Dan Zagreba, zato nekoliko tisuća tamburaša tambura kako su neki uspjeli obraniti “ravnicu” od svima nam mrske JNA. Tamburaše sluša milijun gostiju presretnih što je “ravnica” oslobođena.
Mi pred ekranima imamo čast gledati Velikog Vođu i osloboditelja, nikad zaboravljenog doktora Franju Tuđmana. Čovjek je u bijednim, brončanim hlačama. Sirotan izgleda kao da ga je prljava voda donijela. Nije to zaslužio naš nikad prežaljeni general i doktor i Otac Domovine. Đe je bijela uniforma, đe elegantno odijelo? Doktor i Otac nikad nije izgledao kako klošar. Klošari smo mi koji se davimo u ovoj prljavoj bari.
Ne znam sjećate li se prvih hrvatskih demokratskih izbora? Bilo je to pred dvadeset i pet godina, ali ja Tuđmana na Korzu nikad zaboraviti neću. Urlao je kako je “ovo” Hrvatska, i kako će ostati Hrvatska i kako ćemo, aleluja, aluluja, biti “svoji na svome”. Njegova cura, pokojna Nela Eržišnik, zorno nam je pokazala kako smo na putu da ubijemo “crvene vragove”. Uhvatila se za međunožje i urliknula nama ispod bine: “Ni ovdje više nisam crvena.”
U Srbiji živi fenomenalna pjevačica svjetski poznata Marija Šerifović. Cura je lezbijka i to nikad nije skrivala. I još nešto nikad nije činila, pričala o svom privatnom životu. Medijima koji danas žive isključivo od teme tko koga kreše njezin je stav bio nepodnošljiv. Srećom, ovih dana je otkriveno kako Marija “ljubi” gospođu iz srpskog visokog društva, udanu, majku…Zatresla se cela Srbija. Nema osobe, osim Marije i one druge gospođe, koja nije imala što reći na tu temu.
Dragi Siniša,
možda se otvorena pisma ne pišu mrtvim ljudima ali ti za mene nisi mrtav. U ovom sranju od države u kome ti, na tvoju ogromnu sreću, ne živiš čovjek ne može naći časmo ljudsko biće kome bi pisao. Ponekad svi mi ipak osjetimo neodoljivu potrebu da kažemo nešto Čovjeku koga poštujemo ma koliko on mrtav bio. Siniša, postoji li smrt? Što je smrt? Da li je smrt kad dobiješ četnički metak u glavu ili je ipak najstrašnija smrt živjeti danas u Hrvatskoj? Smrt na rate, umiranje zbog ponižavanja, umiranje od straha, umiranje od srama.
Ne znam službenu definiciju Oluje ali znam što je Oluja. Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske 200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.
Ruža Tomašić ovih je dana u Hrvatskoj digla veeeeliku frku. Članica EU parlamenta opet je krenula u bespoštedan lov na hrvatske Srbe. Po njoj krajnje je vrijeme da se Hrvatska “očisti” od srpskih “silovatelja i ratnih zločinaca” koji Lijepom Našom slobodno šeću zahvaljujući Zakonu o oprostu koji je “pod pritiskom” izglasan za vrijeme Tuđmana.
