Branitelji

Ova zemlja nije normalna. Koliko bi ministara trebalo biti u zatvoru, broja im se ne zna. Većina stigne do pritvora pa ih uhljebe negdje dok ne započne rasprava, na Sveto Nigdarje.

Zašto je u posljednje vrijeme u Hrvatskoj baš kultura vruća tema? Za kulturu se iz budžeta izdvaja 0,0000 i još nešto nula. O njoj se šutjelo sve dok joj čelo nije zdrobio “ustaša”. Mi Hrvati se, kad naletimo na “ustašu”, ponašamo ko šećeraš u slastičarnici. Krenemo sliniti, pa onda jesti sranja.

Prošlog su tjedna svi hrvatski mediji objavili nevjerojatnu vijest. Na televizijama je to bila brejkingnjuz, portali su se zapalili, u papirnatim medijima o terorističkom napadu na Hrvatsku pisala su samo prva pera. Elem, jedna se španjolska turistkinja, “starije dobi”, olakšala, preciznije, obavila veliku nuždu u vrtu Meštrovićeve galerije. Slobodna Dalmacija je detektirala lokaciju. Gospođa se posrala “prilikom razgledavanja zapadnog dijela vrta.” Dok je Španjolka istiskala teret ugledala ju je kustosica. Nažalost, zakasnila je. Španjolsko govno palo je na sveto hrvatsko tlo.

Ljudi u onom šatoru u Zagrebu u Savskoj koji se već mjesecima pate i prosvjeduju i po kiši i po ledu i po suncu i po snijegu i bez dozvole danas su dobili strašnu šamarčinu.

Ajmo redom. Jedno petsto dragovoljaca Domovinskoga rata već mjesecima šatoruje jer oće različita ljudska prava. Smjenu nekoliko ministara, smjenu premijera, smjenu svega što nije hrvatsko a trenutno vlada Hrvatskom samo zato jer su za tu zločinačku organizaciju glasali četnici.

Zašto na svim hrvatskim televizijama stalno gledamo branitelje i slušamo kako se krše njihova prava? Što oni hoće? Dio njih, manji ali glasan, ima svoj šator, svoje zastave, parole, pomagala, mirovine, potrebu da njihova prava uđu u Ustav,ljude koji im guraju kolica i predsjednicu Kolindu. Mi ostali imamo samo Hrvatsku za koju su se oni borili.