Teroristi, džihadisti, razbojnici, ubojice, skraćeno ISIS, na području dijela Sirije i Iraka osnovali su Islamsku Državu. Obama je poludio, to se od dobitnika Nobelove nagrade za mir i očekuje, pa najavio žestoka bombardiranja i klanja. Nobelovac je u obraćanju naciji naglasio da u beskompromisnoj borbi protiv nasilja ni Sirija neće proći lišo.
Možda će Obamine kćeri pročitati ovo pismo i zapitati tatu: “Kako ćeš se osjećati kad jednom netko nama otkine glavu? Hoćeš li plakati grleći naša obezglavljena krvava tijela ili ćeš se nasmijati i mrtvima nam reći: ‘Sorry, cure, ništa osobno, ja sam samo borac protiv terorizma.’”
Strašno je biti javna osoba: glumac, glumica, političar, borkinja protiv pedera i lezbi… Obično si ljudsko biće, lažljivo, kradljivo, a u javnosti i medijima moraš biti svetac ili svetica kojoj u ormaru ne visi baš ni jedan kostur.
Nema dana da negdje u “civiliziranom svijetu” dječica, mladi ljudi, ljudi srednji godina, starci, nepokretni, slijepi, poluslijepi, šepavi, grbavi, homo, hetero, fetusi u majčinom trbuhu, budući abortusi, ne moraju sjesti u klupe u nekoj dvorani i odgledati film o zločinima koje su počinili nacisti. Svi spomenuti nakon projekcije slušaju starog gospodina koji je u svojoj petoj, šestoj ili četvrtoj, zahvaljujući Amerima, na sve četiri napustio Auschwitz. Ili Dachau.
Čitav je svijet na ekranu vidio Obamine suze. Tresao se, jecao, pozivao na Boga i Njegovu milost, slao svu svoju ljubav pobijenoj dječici i učiteljicama. Toplo saučešće uputio je očajnim roditeljima i tješio cijelu naciju. Ovo se više ne smije ponoviti. Što se ne smije ponoviti? Više nikad neće u Americi luđak sličan Adamu Lamzi uzeti automatsku pušku u ruke i pobiti dvadesetoro djece i njihove učiteljice? Zašto neće? Tko će ubojicu spriječiti? Zakon po kome će američki učitelji imati pravo nositi oružje za vrijeme nastave? Ameri i njihovi trgovci oružjem zaista su maštoviti. Kako automatskim puškama, bombama i snajperima misle spriječiti ubijanje djece to samo oni znaju.
Priznajte, pojma nemate gdje je Sirija. Ni na karti je ne biste znali naći. Ni ja. Sirija je zemlja tamo daleko gdje Ameri love Asada onako kako su lovili Gadafija.
Ne znate tko je Asad? On je životinja koja ždere živu dječicu sirijskih “pobunjenika”. Između Gadafija i Asada ipak ima razlike, drastične. Asad je žilaviji od svoga pokojnoga, raščerečenoga kolege.
Gledali ste onaj skup Amera republikanaca? Ono kad je Clint Eastwood poručio američkim glasačima kako će im život biti bolji kad zakolju Obamu.
Sve češće mi pada na pamet kako je nekad život bio lijep. Naši su roditelji znali da se partizani i saveznici bore za slobodu. Mi smo godinama kasnije učili koga je dana Hitler ušao u Poljsku, Čehoslovačku, Francusku… Sve se zna o vremenu prije šezdeset i nešto godina.
Koliko bi nam život bio ljepši da nema interneta. Želiš samo pogledati tko ti je pisao ali ti vrag ne da mira, iako ne gledaš teve, ne čitaš ni novine, ipak…Nikako baš nikao, ni uz najbolju volju, ne možeš izbjeći direktan prijenos orgazma što ga je doživjela Hillary Clinton kad je ugledala mrtvu glavu najvećeg zločinca na kugli zemaljskog Gadafija.
Aleluja! Ameri nakon sto godina krvavih bitaka najzad ubiše najvećeg zlotvora u povijesti čovječanstva Osamu bin Ladena vođu zloglasne Al Qaede. Kako u obraćanju naciji reče Obama, od Amera, naravno, nitko nije stradao, a uz zločinca ubijeni su i “još neki članovi obitelji.”
