Nedostaje mi Hitler
Sve češće mi pada na pamet kako je nekad život bio lijep. Naši su roditelji znali da se partizani i saveznici bore za slobodu. Mi smo godinama kasnije učili koga je dana Hitler ušao u Poljsku, Čehoslovačku, Francusku… Sve se zna o vremenu prije šezdeset i nešto godina.
foto: GuardianTalijani su bili fašisti koji su nam oteli komad zemlje, mi smo onda neke digiće pobacali u jame. Oni koji su imali više sreće napustili su svoje kuće i stanove i pobjegli u Italiju. Ona je tada bila fašistička tvorevina, ni slična zemlji u kojoj ja danas kupujem kilogram špageta za osamdeset centi.
Što reći o Engleskoj? Dok ju je Hitler zasipao bombama Kraljica Majka i njena kći Elizabeta ostale su u Londonu i tako pokazale da im je draža borba za slobodu, čak i smrt, nego pušenje Hitleru.
Taj mali Austrijanac bio je i ostao oličenje zla. Da nije učinio samoubistvo saveznici bi mu sigurno napravili carski rez onako kako je to nedavno netko učinio Gadafiju. Tko? Tko je napao Libiju bez najave? Datum? Godina?
Kad sam već u mračnim vremenima sjetimo se holokausta. Može li se ikad zaboraviti holokaust? Milijuni Židova pretvoreni su u dim, i neki Cigani doduše, ali Cigani u međuvremenu nisu dobili državu i stvorili atomsku bombu. Zato o njihovoj tragediji ne govore tete u vrtićima u zemljama koje drže do sebe.
Da, bilo je krasno živjeti pred šezdesetak godina. Naši očevi i majke i mi dječica nismo imali dovoljno hrane ali smo veselo pjevali jer je veliki rat bio iza nas a Hitler je izgorio sa kurvom Evom i još nekima iz svoje ekipe.
Mora da je to bio dobar osjećaj. Probuditi se, nakon toliko patnji, u svijetu bez Hitlera. Ljubomorna sam na sve koji su bacali cvijeće na partizane, čak i na žene koje su diljem Evrope silovali Rusi. Oslobodioce počastiti pičkom? To je najmanje što jedna žena može učiniti za slobodu.
Danas? Ja sam u problemu. Mogu guglati i saznati kad je Hitler ušao u Poljsku, Austriju, Čehoslovačku, Pariz…Sve je tako jasno. Nijemci su bili zločinci. Svi koji su živjeli u osvojenim zemljama žrtve. To bi bilo to.
Danas? Gdje ću naći kako se zove današnji Hitler? Zaguglat ću. Naravno. “Današnji Hitler je”, prema Večernjaku “u tijelu žene Hilary Clinton”.
Da li je moguće? Kakvu moć ima žena koja je ušla u povijest kao supruga predsjednika Amerike koji se ištrcao na plavu haljinu svoje obožavateljice? Ona? Hitler?
Tko je onda Obama koji svakoga utorka, dok doručkuje, odlučuje na koga će “teroristu” bilo gdje u svijetu uputiti bespilotnu letjelicu. Nema veze ako toga utorka i “terorist” doručkuje, možda, u društvu šestero dječice.
A tko je i koga dana i koje godine ušao u Egipat? Kako se zove taj Hitler? Kako se zove Hitler koji je ušao u Tunis? Dan? Godina? Kako je ime Hitleru koji komada Siriju?
Čitav svijet zna tko upravlja koncentracijskim logorom u Gazi ali se ne smije spomenuti ime toga… Hitlera?
Kako se zove Hitler koji će ubiti Juliana Assangea kojemu je najveći grijeh što je u Švedskoj kresnuo dvije ženske. Jednu bez kondoma, drugu dok je spavala?
Za sada se skriva u ekvadorskoj ambasadi u Londonu ali netko mu je već zaprijetio da će tenkovima krenuti na njegovu utvrdu. Ime? Hoću ime tog Hitlera!
U Moskvi su curice koje se zovu Pussy Riot osuđene na robiju jer su u crkvi zazivale Putinov odlazak. Putin je Hitler?
Kad za koji tjedan neki krenu na Iran nakon što Siriju pretvore u prašinu kako će se zvati vođa koji će razoriti tu zemlju?
Neću više nabrajati. Valjda kužite moju frustraciju. Kad su moji roditelji bili mladi znali su da je krhki pajac ono što treba smaknuti da bi svijetom zavladao mir.
Danas? Hitler do Hitlera, Hitler do Hitlera, Hitler do Hitlera… Nigdje Hitlera Svih Hitlera.
A meni za sreću treba samo jedan.