Andrej Plenković

Korona ubija. Bill Gates ju je najavio pred pet godina. Bill Gates je jedan od suvlasnika svijeta zajedno sa vlasnikom Amazona Jeffom Bezosom, vlasnikom Alibabe Jack Maom, Warrenom Buffettom i još nekoliko pajdaša.

Hrvatska je u ratu. Preživjela sam rat i vidjela koliko se gadova koji su prije rata vozili drndave stojadine zahvaljujući Domovinskom ratu pretvorilo u ugledne razbojnike. Svi im znamo imena, neka se čak povlače po sudovima, desetljećima, rasplet nam je jasan. Vuk će pojesti magare. Domovinski rat me učinio ciničnom gospođom kojoj je svaki zločin normalan zato jer se dogodio u Hrvatskoj. Mislila sam da me više do smrti u ovoj zemlji ništa ne može iznenaditi.

Slučaj “Daruvarac” je najbolje što se portalima i ostalim medijima moglo dogoditi. Nabildana, istetovirana “zvijer” izmasakrirala je osamnaestogodišnju Zadranku i još je sve snimljeno.

Nikad nisam imala visoko mišljenje o političarkama. Žene u politiku trpaju mužjaci prema svojim kriterijima. Ne moraju nužno biti glupe, čak ni mlade, ni lijepe, samo poslušne. Gazde su uvijek u sivo odjevene spodobe koje ne moraju nužno biti ni pametne ni obrazovane, ali obavezno moraju biti pokvarene. Ako nisi lažov, lopov, manipulator, divljak ili uglađeni nasilnik nemaš što raditi u hrvatskoj politici.

Ne bih ulazila daleko u povijest jer je to nemoguće kad govorimo o Hrvatskoj, ali ovo što danas gledamo u Saboru, na žene mislim, još nismo vidjeli. Toliko krpenih lutki i goropadnica kokošjeg mozga na jednom mjesto teško se može naći.

Draga Mila,

ti si još beba. Gugučeš li? Sigurna sam da si napredno, zdravo, njegovao, malo, toplo ljudsko biće koje pruža bucmaste ručice prema tati, kad ga ugleda. Ti ne znaš da je tvoj tata rijetko s tobom zato jer je zauzet. On je šef zemlje u kojoj ti živiš. Jasno mi je da ne znaš ni što je to “šef” ni što je to “zemlja”, ali tatu prepoznaješ iako ne znaš tko je tvoj tata.

Župan Tomašević prebio je ženu. Gospođa Tomašević maltretirana je godinama, u očaju se čak mailom požalila premijeru Plenkoviću. Čovjek se začudio, ne poznajem gospođu. Ne kuži, premijer, gospođa Tomašević mu se obratila zato jer poznaje njenog muža. Pripadaju istoj stranci.

I ove godine obilježit će se bleiburška tragedija. Za neznalice, ako ih uopće ima, 15. svibnja 1945. godine, prepisujem sa Wikija, Britanci su odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Da ne idem u detalje, prema Wikiju, tamo je pobijeno 50.000 Hrvata. Svake godine na sutrašnji dan u Bleiburg odlaze kolone Hrvata i Hrvatica i predstavnika našeg demokracijom i domoljubljem i pravdom i istinom opsjednutog vodstva Hrvatske da bi žrtvama odali počast.

Ne bih gledala zasjedanje Sabora da me nije u dušu pogodila sudbina gospođe Suzane Šešo. Gospođa je radila u zadarskom Intersparu. Nakon tko zna koliko sati neprekidnog robovskog rada osjetila je glad pa uzela dvije “fete” nečega mesnatoga. To su snimile kamere, gospođa je ostala bez posla jer je, kako je presudio sud u Zadru, “konzumirala hranu bez odobrenja.”

Jedina sam u Hrvatskoj koju frka oko uvođenja obaveznog vojnog roka, ili kako se to već zove, uopće ne uznemiruje. Ne volim ljude koji osuđuju majku našeg premijera, gospođu Plenković. Ona je svoga sina oslobodila vojske jer je bio, danas očito nije, “anemičan.”

Vidjela sam da se potpisuje peticija, studenti traže da im i dalje ostane neoporezivo 50.000 kuna prihoda godišnje, ovi novi su im iznos spustili na 15.000. Potpisala sam. Suosjećam sa klincima, ali… Što znači “peticija”? Kad je u povijesti “peticija” išta promijenila? Nema toga što mi u Hrvatskoj toliko ide nakurac koliko mi idu mladi. Otkako postoji Hrvatska, mislim na ovo sranje što neki nazivaju državom, mlade se zajebava, jebe i siluje.