Pred neki mi se dan učinilo kako su Ameri odustali od “obrane civila” koji su se digli protiv Gadafija naoružani tenkovima. Nadala sam se da su američki političari koji su većinu svojih građana pretvorili u siročiće bez krova nad glavom, zdrastvenog osiguranja, mirovina i posla, odlučili prisiliti multinacionalke da malo olabave i dozvole da američko roblje dođe do daha.
Svi koji su Hrvatima prodavali i još uvijek prodaju tezu da se problemi ne rješavaju na cesti shvatili su da govore u gluhe uši. Sve je više Hrvatica i Hrvata na ulici, hodaju ili trče, ovisi o godištu i kondiciji.
Građani su Zagreb opet doveli u kolaps a policija ne čini gotovo ništa. Što se dešava? Država nema dovoljno policajaca? Vlada šuti jer igra na kartu iscrpljivanja? Nije lako, po ovakvoj hladnoći, trčati gradom, nositi teške transparente, urlati, paliti zastave… Jesu li hrvatski demonstranti balkanski divljaci?
Nedavno je u Zagrebu u endehazijskoj maniri skupini građana zabranjeno kretanje Varšavskom ulicom. Zagrepčani zbog toga nisu izašli na ulice, ni ostala se hrvatska sela nisu uznemirila. Jebeš purgere i Varšavsku.
Kad sam ja bila mlada, daleke šezdeset i osme, svijet je bio drugačiji. Moji vršnjaci i ja vjerovali smo kako je i Vijetnam naš problem, moramo ga podržati u borbi protiv Zla obučenog u zvjezdice i trakice. Valjali smo se ulicama gradova i vrištali, dolje Amerika!
