Žene, obitelj i odnosi

Ne prođe dan a da neka gadna maloljetnička ekipa ne prebije ili ne ubije nekog klinca. Zagrebom, i ne samo Zagrebom, bauljaju gadovi, cipelare, muče, ubijaju zato jer im nitko ništa ne može.

Kad sam bila novinarka svima nam je u redakciji bila noćna mora kako svakoga dana ubosti neku priču. Tada tema nisu bile silikonske sise gradskih ljepotica zato jer silikonskih sisa nije bilo a ni sise nisu bile top tema. Gdje naći priču koja će biti i oštra, ali tako da ne reže i topla ali tako da ne pali i istinita ali ne sasvim i kratka da ne davi i osobna da se ljudi mogu u njoj naći i općenita da se u njoj nitko moćan previše ne nađe…Nekad je biti novinar bilo stresno zanimanje, ljudi su umirali u četrdesetoj sa cigaretom u ruci i vinjakom u ustima.

Moja mama je bila gluha žena. Kad nam je dosadilo rušiti ulazna vrata stana da bismo do nje došli, napravili smo kopije njenog ključa a njoj zabranili da svoj ostavlja  u vratima. “Nikome ne otvaraj vrata osim poštaru”, urliknuli smo joj u lijevo uho, na njega bi povremeno nešto čula.