Žene, obitelj i odnosi

Živimo u svijetu u kome je trendi baviti se borbom za prava manjina. Na dostojanstven život imaju pravo crnci u Americi, bijelci u Južnoafričkoj Uniji, šepavi, grbavi, pederi, djeca sa posebnim potrebama, starci, djeca bez roditelja, psi lutalice, napuštene mačke… Jedina skupina koja diljem svijeta nema baš nikakvo pravo na pravo da ne bude zlostavljana su žene. Siluje ih se jednako u Indiji i Švedskoj, vrijeđaju se preko svih mreža, dečki ih mlate u svakoj školi u svakom dijelu kugle zemaljske.

Moja prijateljica Nela Vlašić i ja otišle smo danas u Pulu da tamo obilježimo Osmi mart na komemoracijskom skupu organiziranom povodom usmrćivanja “Arene” pulske tvornice trikotaže. Organizator je zamolio prosvjednike da odjenu neki od predmeta proizvedenih u “Areni”. Ja sam oko vrata nosila šal pokojne radnice Marije Tatić, majke moga dragog prijatelja, star četrdeset godina.

Muzaro, sigurna si da je krvavo dijete na tvom ispuhanom trbuhu tvoj izbor? Prvi koračić. Doživjela si orgazam snažniji nego kad te pojebao dečko najbolje prijateljice. Bolesna si, Muzaro!

Moja tridesetogodišnja susjeda već četvrtu godinu doji sina. Danas je dojenje nešto što se očekuje od svake mlade mame pa je mojoj susjedi najmanji problem izvući sisu na svakom mjestu da bi sinčiću začepila gladnu, žednu ili nervoznu labrnju. Ponekad, kad to ne mogu izbjeći, s njom popijem kavu.

Opet je u Hrvatskoj muškarac ubio partnericu. To je vijest jer je ubojica policajac a policajci nas, to svi znamo, štite a ne ubijaju. Zašto mužjak ubije svoju ženu? Kakvo glupo pitanje, ženska ga “provocira”. Mužjaci imaju tanke živce, njihove žene nikako da se prilagode.

Svi oko mene bolesni su od života u Hrvatskoj. Prijateljica me nazvala jer je u robnoj kući otkrila čizme po pedeset kuna. Navukle smo ih ali nam od toga nije bilo bolje. Gledale smo čizme na svojim nogama, pogledale jedna drugoj u oči i zaplakale. Pred desetak žena koje su poput nas mislile da se sa pedeset kuna može kupiti sreća.

Što je ono najgore što se ženi može dogoditi? Da je jebe otac, brat, sin, Duh Sveti? Najgore je kad ženu službeno mora jebati predsjednik države. Svaki predsjednik države je, prije nego postane predsjednik države, običan muškarac. Ne previše pametan, ne previse lijep, smije biti glup, bešćutan svakako, lažljivac obavezno, obrazovan vrhunski ili polupismen, izvrstan muzičar, sjetimo se Clintona, manje izvrstan kompozitor, sjetite se…

Šezdesetogodišnji francuski predsjednik Hollande već tjednima jaše sve televizije, portale i pisane medije. Njegov se “slučaj” razvlačio i u Dnevniku Hrvatske teve. Urednica se znakovito smijuljila dok je najavljivala prilog o francuskom jebaču godine. Tko će biti prva dama s kojom će Jebollande krenuti u posjet Americi? Trudna ljubavnica ili nevjenčana žena? Hrvati su na nogama jer nam nacionalna teve nije dala jasan odgovor.

Veoma poučna knjiga u kojoj se govori u Hrvatskoj, Medijima, Srbima, Amerikancima, Ženama, Religiji, Konzumerizmu, Tranziciji, Seksu, Braku, Deci, Porodici, Telu, Starosti, Smrti i, naravno, Petru Krešimiru!!!

odlomak 1

Sve ste vi, udane žene, kurve, sve ste vi kurve, to meni govori Mica i gleda me smeđim očima. Mica je moja najbolja prijateljica. Mico, govorim, Mico, Mico, to su teške riječi. Pred deset dana, pred deset dana smo se dogovorile da idemo u kino gledati Michaela Moora, Lud za oružjem! Sada mi govoriš da se moraš jebati s mužem! Nisi zdrava! Mico, govorim, nisam se sjetila da je danas srijeda. Koko i ja srijedom popodne vodimo ljubav. Vodite ljubav? Mica gasi dugačku, tanku cigaretu u tanjurić, mrzim to. Želiš reći, hoćeš me uvjeriti da vas dvoje vodite ljubav?! Nakon dvadeset godina braka! O tome ti govorim! Vi, udane žene, širite noge bez ijednog osjećaja u sebi!

Vedrana Rudan se usuđuje reći ono što se drugi ne usude. O Hrvatima i Srbima, o Americi, Izraelu i Palestincima, o Katoličkoj crkvi, o ženama i muškarcima, o sebi i svom mužu…

Ona obožava nasrnuti na tabue koji nas sprečavaju da slobodno mislimo i jasno vidimo, pa čak ako ponekad i pretjera, nepogrešivo razotkriva licemjerje, šovinizam, primitivizam, zlostavljanje… jednom riječju nepravdu. Provjerite i vi zašto su ovi tekstovi Vedrane Rudan, koji su objavljivani u Nacionalu i na njenom blogu, dosad pročitani više od dva milijuna puta.