Žene, obitelj i odnosi

Nova knjiga Vedrane Rudan, Kosturi okruga Madison, slojevito je djelo, pisano tako kao da majka, koja posthumno šalje pismo svojoj kćeri, sjedi kraj vas i priča vam o svom životu, braku i djeci, te "čovjeku svog života" kojeg je upoznala sa 70 godina. Čitajući Kosture okruga Madison možete se nasmijati do suza, ali i proplakati od očaja. Knjiga je duhovita, mudra i životna, protkana ljubavlju i sjetom, poput lijepe portugalske fado pjesme.

Mirjana Krizmanić

U novom romanu ’najkontroverznije’ hrvatske autorice Vedrane Rudan pratimo dvije ljubavne priče, zapravo dva ljubavna trokuta.

Pročitajte prvo poglavlje ovdje.

O Vedrani Rudan je na ovim prostorima već mnogo toga rečeno i napisano, kao i u svijetu gdje se njene knjige redovito prevode. Amaruši je još jedan od njenih romana u kojoj se junakinje bore za život na život i smrt. Junakinje? Nema junaka? Ili ipak ima jedan? Brak, preljub, odlazak, povratak, djeca, nezaposlenost, Afganistan… pa čak i ljubav, a sve to kroz oči djevojčice Amaruši. Čitajte!

Vedrana Rudan ponovo jaše. I to u velikom stilu. Autorica koju najviše volite mrziti ovog puta nudi dvije knjige u jednoj, uz dva (više nego) provokativna naslova «Kad je žena kurva/ Kad je muškarac peder», predstavljajući nadasve neumoljiv, blasfemican pogled na ovdašnju svakodnevicu i sve nas - muškarce i žene.

Rukopis Vedrane Rudan oštar je poput smrtonosnog štektanja strojnice. Starost, smrt, gubljenje ljepote, loš seks, mržnja, nasilje, pokvareni, ustajali meduljudski odnosi - sve su to naličja onih ljepših tema koje zapravo pokreću autoricu: mladosti, života, ljepote, dobrog seksa, ljubavi, blagosti, dobrih, svježih ljudskih odnosa. Ali, kao istinski moralistički pisac koji neprestano pretražuje skrovita područja i, sa strašću nevernog Tome, gura prst u bolnu ranu, opipava šavove i spojna mjesta.

Drugi roman Vedrane Rudan ponavlja i produbljuje poetičko načelo prvijenca “Uho, grlo, nož” o onome na što se drugi boje pomisliti ili o čemu tek šapuću, e – o tome Vedrana Rudan vrišti.

I ovaj put je to univerzalna tema, život zlostavljane žene – djevojke, supruge, majke, ljubavnice – prikazan s takvom žestinom i uvjerljivošću da mu je teško naći premca u svjetskim razmjerima. “Globalni monolog” Vedrane Rudan napisan je kao govor kojim se žena, optužena za ubojstvo muža, brani pred sucima, iznoseći pri tom kratku povijest vlastitih nedaća i preplićući je sa središnjom pričom iz lova koja, nažalost, nije i “lovačka priča” nego krvava kulminacija bračne drame.

U novom romanu “DABOGDA TE MAJKA RODILA” Vedrana Rudan nastavlja s misijom podrobnog skandaliziranja hrvatske (i ne samo hrvatske!) javnosti. Ova autorica specifičnog dara da neprestano uznemiruje duhove sustavno se bavi preispitivanjem svega što nam se čini nedodirljivim i svetim. A ima li ičeg nedodirljivijeg, ima li, zaista, ičeg svetijeg, ima li, može li uopće biti većeg tabua od glorificirane figure Majke?

Protagonistica najnovije Rudaničine knjige, svojevrsni autoričin alter-ego, žena je koja živi u sretnom braku, vodi uspješan posao, ima kćer koju voli i koja tu njezinu ljubav iskreno uzvraća. Dakle, riječ je o zreloj osobi čija je realnost stabilna, mirna i ugodna, ali koja ipak, i u šezdesetoj godini, nije u stanju razriješiti osnovnu dilemu i pitanje koje je prati tijekom cijelog njezinog odrastanja i života. Miris oca-silovatelja dobro joj je poznat – on zaudara na češnjak i bijelo vino – ali koji je to, dovraga, miris majke? Miris hladne, neangažirane majke koju protagonistica i voli i mrzi istodobno, i koja svoje posljednje dane provodi u skupom staračkom domu, izbezumljujući i obitelj i osoblje neprestanim žalbama na “fantomske” bolove u kostima?

Ljudi mojih godina, šezdeset plus, ovih su dana pod ogromnim stresom. Beskrajni dani bez posla i beskonačne noći bez sna. Na Staru godinu? Moramo odlučiti kad ćemo se kresnuti jer seks ubrzava cirkulaciju, sprečava moždani udar i oslobađa hormone sreće. Kad se pojebeš jebe ti se da li si platio ratu privatnog osiguranja.

Danas se riječkim Korzom vuklo nekoliko kolona, zaštitari su budno pazili da se čekači na porciju ribica međusobno ne pobiju. Nisu se ni gurali, ni mlatili, ni vikali jedni na druge. Koračali su polako i pristojno prema onima koji će im udijeliti ručak u plastičnoj posudi.

Željka Markić, ljupka ženica kojoj bi svaka majka dala svoju vrištavu bebu u ruke sigurna da će je mila gospođa Markić umiriti, nije već na prvi pogled mama, ona je Velika Mama. Njenom tihom glasu, sigurnom nastupu, bujnim grudima koje su često dojile, njenoj vjeri u ono što govori nije moglo odoljeti čak 720 tisuća Hrvata.

Prijateljica mi je danas rekla da onima koji imaju problema sa zubima socijalno plaća popravak samo prednja četiri zuba. Kad klinca uhvate na cesti sa džointom u ruci mora platiti nekoliko tisuća kuna kazne a bivši ministar Čobanković zbog svojih je zločina osuđen na rad za opće dobro. Bivši ministar Čačić zatvorske dane krati igrajući golf…

Ponekad kod frizera ili na masaži, trenutno sam nepokretna, osjetim kako me mlade oči gledaju pune sažaljenja. I ja tako gledam sve mlade ljude oko sebe ali oni to ne primjećuju. Misle da je starost strašna. Starost strašna? Zašto? Ako naglo umrem nitko sretniji od mene i onih oko mene. Ako se teško razbolim mogu se dati ubiti, kad imaš novaca netko će te dokrajčiti nježno. Za to čuvam lovu.