U Novom listu naletjela sam na naslov “Violončelist Stjepan Hauser i lijepa pijanistica”. O čem se radi? Stjepan Hauser, polovica od 2 Cellos snimio je spot sa uglednom uzbekistanskom pijanisticom Lolom Astanovom. Sviraju temu iz filma “Ljubavna priča”. Žene diljem Kugle uzdišu nad dirljivom temom, dečki nad…
Na dječjem karnevalu u Kaštelima spaljena je slikovnica “Moja dugina obitelj”. Prokleta slikovnica poziva djecu da prihvate “duginu obitelj” koja je, prevedeno na kaštelanski, pederska i lezbijska perverzija koju treba zatrti u korijenu. Vatra sve ždere, papir posebno, s vremenom, kad odrastu kaštelanska dječica, u Kaštelima će gorjeti lezbe i pederi. Smrt perverziji!
Nazvala me nona i rekla, Krešo, kako izgledaju tvoji dani. Ja sam joj rekao, kako koji i još sam je pitao, a što ćeš mi dati. Nona je rekla da će mi dati Duplo iako djeca ne smiju jesti slatko. Moja mama je rekla da je nona ovisnica od slatkoga i da neka se čuvam i none i slatkoga.
Kad sam bila djevojčica išla sam u crkvu, moji roditelji još idu, mi smo katolička porodica, ono, baš KATOLIČKA. Zato sam ja kad sam bila djevojčica išla u crkvu. Na moj dvanaesti rođendan bila sam u crkvi, onda mi je naš pop Frane rekao da neka idem s njim malo otraga pa sam išla. Pop Frane je sa sebe skinuo haljinu, pa je raskopčao šlic, pa je izvukao debeloga pišonju i rekao mi, puši! Mi smo pušili iza škole, ali ja nisam vidjela cigarete pa sam pitala našeg popa Franju da gdje su cigarete. On mi je pokazao svoga pišonju i rekao, otvori usta. Sve sam ispričala mami pa mi je mama usta oprala sapunom.
Jutros je umro Predrag Lucić, javljaju portali. Rekli su mi ljudi da su to objavili svi portali. Nisam ih otvarala. Znam što pišu. “Umro je Pjesnik, umro je Novinar, umro je Urednik, umro je Pisac, umro je… Toliko je bilo umjetnika u tebi da čovjek uvijek nekoga preskoči, neću se zamarati nabrajanjem.
Ej, Mark,
tvoji dečki skinuli su mi sa fejsa tekst “Otvoreno pismo šupcima” jer su neki šupci popizdili zbog sadržaja. Moje je pismo, navodno, govor mržnje, a mržnji na fejsu nema mjesta. Ha, ha, Mark, ovo zaista prvi put čujem. Moje pismo šupcima nije “govor mržnje”, moje je pismo govor ŽRTVE, a to je bitna razlika. Ja sam žena, dakle, žrtva. Za razliku od muškaraca, posebno bijelih Amera čije se bogatstvo mjeri u milijardama dolara, ja nemam moć. Mogu samo vrištati. To i činim.
Ćao, šupčine!
Napisat ću vam nešto što nikad niste ni čuli ni pročitali ni znali. Sve mi pametne žene mrzimo vas do pakla. Jebeno smeće, to ste vi. Ne kažem da ne vladate svijetom, i ja bih da pripadam plemenu koje je fizički jače od onog drugog. Ne pripadam jačem plemenu, ali mržnja koju gajim, ne, ne, ne i NE, nisam jedina, prema vama veća je od zla koje vi činite ženama. Ma gdje bili, ma čime se bavili, ma kako dobro glumili.
Ležim na katu jer sam bolesna. On je u prizemlju.
On:“Jesi li budna?”
Ja:“Jesam.”
On:“Imaš li temperaturu?”
Ja:“Mislim da je pala.”
On:“Jesi li gladna? Oćeš da ti nešto spremim?”
Ja:“Što?”
On:“Njoke sa umakom od rajčice.”
Ja:“Njoki? Kakvi njoki? Odakle ti njoki?”
On:" Ona ih je donijela i čestitala nam Novu godinu?"
Ja:“TKo ona?”
On:“Kći.”
Ja:“Čestitala nam nakon pet dana? Zašto me nisi probudio?”
On:“Oćeš jesti njoke sa umakom od rajčica?
Da me ubijete pojma nemam što je to HAZU. Znam da je to kratica od Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, ali tko to tamo sjedi? Malo sam guglala. HAZU može imati 160 članova. To je grupa najpametnijih hrvatskih muškaraca i žena sa naglaskom na muškaraca. Zna HAZU da je Hrvatska, otkako je imamo, mjesto u kome su žene samo strojevi za izbacivanje hrvojadi.
Ne podnosim Velike Mame. Ne znate o čemu govorim? U Hrvatskoj žive “zvijezde” od kojih većina “živi” od odlazaka na kojekakve “evente”. Organizator im plati sitnu lovu za ukazivanje. Pa tako na premijerama loših kazališnih predstava, otvaranjima parfumerija, slastičarnica i restorana gledamo uvijek iste njuške.
