Odlazim na Sajam knjiga. Dobila sam milijun narudžbi. Dok pametni ljudi danas švercaju ljude i mlate silnu lovu, ponekad i ljude koje švercaju, muž i ja već godinama iz Srbije švercamo knjige. Na Sajmu ću promovirati “Život bez krpelja”. Kratki sadržaj za one koji ga još ne znaju.
Umrla je Milena Dravić. Da živimo u nekom drugom vremenu, u nekoj drugoj zemlji, ta bi se vijest ukazala na ekranima jugoslavenskih televizija onako kako nam se ukazala vijest o Titovoj smrti. Milena je bila Tito jugoslavenskog filma. Svi koji smo uz nju odrastali to znamo, generacije koje dolaze prepoznat će je kao veliku, doduše, Tito im neće pasti na pamet. Političari, koliko god bili veliki, s vremenom ipak umiru, umjetnici žive dovijeka.
Ja sam se sa svojim mužem sve dogovorila. Smiješ gledati rukomet, nogomet, odbojku, košarku, snuker, tenis, kad ja nisam doma. Političare ne smiješ gledati ni onda kad me nema. Ako ne bude tako, razbijam televizor.
Dosta mi je Thompsona. Drkanje na temu Thompson doživljavam kao osobnu uvredu. Prodaju mi priču da je Thompson gorući hrvatski problem, on je taj koji svijetu govori istinu o “ustaškoj” Hrvatskoj. Da nije njega i “doma” i “spremnosti” Hrvatska bi bila uljuđena evropska i svjetska zemlja onako kako je to uljuđena “Evropa” i onako kako je to uljuđen “svijet”. Mene netko opako jebe.
Tko je Hrvatsku učinio ovim što ona danas jest? Hrvatska je, blago rečeno, sranje od zemlje kojom, otkako je nastala, upravljaju kriminalci. Eto, jučer se javio Jakovčić, bivši istarski župan, danas “europski parlamentarac”, to više govori o Europi nego o njemu, i krenuo srati što on misli o Thompsonu. Jebote, da Thompsona nema trebalo bi ga izmisliti za sve naše “lijeve” i “desne”. “Lijevima” pomaže da dignu glas protiv ustaštva, “desni” svršavajući na Thompsona poručuju Hrvatima kako u vrijeme NDH nije sve bilo onoliko crno koliko je bilo crno. I jedni i drugi nam govore kako je NDH ono što bi nam dovijeka trebalo ili grijati dušu ili nas bacati u duboku bedaru.
“Ne bi smjela hvaliti Vučića, Vučić je četnik, to je učinio zato jer se želi približiti Rusima…”, govore oko mene znanci koji su svi odreda, uključivši i mene, vrhunski politički analitičari.
Većina ljudi oko mene hvata se za pištolj kad netko spomene dragovoljce Domovinskog rata. Traže pištolj i kad se spomene Domovinski rat. Želim reći, ljudi oko mene nadrkani su stalno i na mnoge teme. Ja poštujem dragovoljce, svaka njima čast. Nek se grebu i ogrebu, nek nas deru i oderu.
Dan pobjede nad fašizmom proslavit će se devetog svibnja jer je toga dana 1945. godine nacistička Njemačka potpisala kapitulaciju u Drugom svjetskom ratu. I tako je, zaboravila sam potezom čijeg zločinačkog pera, fašizmu odzvonilo.
Oduševljena sam. Čitaju me i u Sarajevu. I to još cure. Nema veće sreće za gospođu u mojim godinama od one koju osjetiš kad dobiješ pismo od nekog tko bi ti mogao biti unuka. Ta ti neka ili neke odrežu četrdeset godina, adrenalin krene kolati zakrečenim žilama, snaga se vrati u ukočene prste.
O, Bože dragi, vidiš li ti ovo? Čitaš li portale? Pred neki je dan objavljeno kako bi budući svetac Stepinac trebao biti proglašen “zaštitnikom sudaca i odvjetnika”. Sveta Marijo Majko Božja?! Dokle će titoljupci provocirati još ovo malo Hrvata i Hrvatica koji nisu sredili papire za odlazak u hladnije krajeve? Stepinac “zaštitnik sudaca i odvjetnika”? Ako je i od crvenih vragova i udbaša, previše je.
Gledala sam film o udovicama Domovinskog rata koji se na Hrvatskoj teve prikazao u porno terminu jer su se udovice Domovinskog rata uznemirile. Netko im je rekao da se autor filma izruguje njihovoj sudbini. Zbog frke koja se digla pogledala sam film.
