Rat i povijest

Sutra je za Hrvatsku veliki dan. Oluja. Centralna proslava održat će se u Kninu. Možda je negdje objavljeno kako ćemo “mi” proslaviti najveći dan u hrvatskoj povijesti ali ja detalje ne znam. Pretpostavljam da će tamo biti Predsjednica u nekom plavom kompletiću naoružana umjetnim trepavicama, umjetnom kosom i umjetnim zubima. Sigurna sam da će u njezinoj blizini biti Thompson naoružan samo umjetnim zubima i velikim mačem. Tamo će biti i naši političari naoružani lažljivim jezičinama, umjetnim zubima i lažnim osmijesima. Svi koji budu govorili govorit će da je Oluja Hrvatskoj donijela slobodu.

Ne znam službenu definiciju Oluje  ali znam što je Oluja.  Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske  200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.

Poglavnik Ante Pavelić bio je šef NDH i hrvatski Hitler. Njegovi dečki znali su biti tako surovi da se nad njihovim zločinima znao zgroziti i sam nositelj slavnih brčića. Ustaški koljači, o tome sam već pisala, imali su posebno kreirane noževe za rezanje židovskih, srpskih, hrvatskih i ciganskih vratova.

Moj brat je bio dragovoljac. Mi smo Hrvati, mislim moj brat i ja. Tata i mama su nam bili ustaše ali su nažalost umrli. Da nisu sad bi imali ustašku penziju koje u Hrvatskoj nema ali se ipak dijeli. Moj brat dragovoljac bio je na svim prvim crtama bojišnice. Nikad nikome nije rekao koliko je četnika pobio jer heroji o tome ne govore. Kad braniš rodnu grudu ko ti brani da ubijaš? Ubijanje u ratu je borba za demokraciju.

Ameri nisu bili u pravu. Pred mnogo godina snimili su jedan Titov govor a onda ga stručno analizirali. Došli su do spoznaje. Tito je bio Rus. Snimka sa Titovim govorom u Americi je bila sakrivena ispod sedam mora i još više gora a onda su Ameri odlučili, izvući ćemo snimku i otkriti istinu. I bi tako.

Tito je Rus! Vijest je na ovim našim prostorima, nekima od njih, odjeknula poput udarca američkog drona u neko pakistansko ili afganistansko dijete u kolijevci. Tito je Rus? Ameri su kod nas uvijek u pravu ali, Tito je Rus… Može li to proći? Smije li to proći? Jedan od naših uglednih dnevnih listova napravio je dodatna ispitivanja jer je kobna vijest u Hrvatskoj izazvala kolektivnu depresiju. Da li je moguće da je naš najveći heroj i naš najveći zločinac Rus? Rus? Možda bismo lakše progutali gorku istinu da je bio Srbin. Ali Rus? Što ako je i pradjed Putinov? Znamo tko je Putin. Najveće zlo koje zemljom hoda. Tito Rus?

Često su ljudi koji me čitaju bijesni na mene. Zašto samo pišem o crnilu a ne dajem odgovor kako izaći na sunce. Svi mi znamo u čemu se davimo, svima nama treba recept kako se izvući iz blata. Ne mogu reći da i mene samu ne frustira bezizlaz u kome tapkam. Samu sebe tisuću puta dnevno pitam koliko ima smisla živjeti ovakav život u ovakvoj zemlji?

Ruža Tomašić ovih je dana u Hrvatskoj digla veeeeliku frku. Članica EU parlamenta opet je krenula u bespoštedan lov na hrvatske Srbe. Po njoj krajnje je vrijeme da se Hrvatska “očisti” od srpskih “silovatelja i ratnih zločinaca” koji Lijepom Našom slobodno šeću zahvaljujući Zakonu o oprostu koji je “pod pritiskom” izglasan za vrijeme Tuđmana.

Kad god se obilježavaju veliki dani hrvatske povijesti meni se okreće želudac. Ne mogu više gledati kosti “mojih” ili “njihovih” predaka. Jednom godišnje mediji mi u oči tresnu fotke izbezumljene djece koja su nestala u Jasenovcu. Preživjeli se još sjećaju kako su gledali ubijanje majke, brata, sestre. Noću, u devedesetoj, urlaju od užasa. A prošlo je milijun godina.

Za koji dan gledat ćemo i slušati žrtve koje su preživjele Bleiburg. Opet plač, strava, politički analitičari, usporedbe. Koja je hrpa kostiju veća? Ona u Bleiburgu ili ona u Jasenovcu? A koja hrpa o “Hrvatima” ljepše poruke šalje? U Jasenovcu smo “mi” bili koljači. U Bleiburgu su zločinci bili “oni”. Jesmo li jedan jedan? Kosti, kosti, kosti, kosti…

Da nema nogometa u Hrvatskoj bi vlasnici medija sebi pucali u glavu. Ne smiju ni pisati ni govoriti koliko ljudi u Hrvatskoj robija za Todorića i ostale todoriće. Gladne žene ostavljaju kod kuće gladnu djecu da bi se za tri tisuće kuna mjesečno, ako im bog da zdravlje, ubijale od jutra do sutra. Vrtića za njihovu djecu nema. Ne mogu kupiti odjeću ni sebi ni djeci. Ako se neka od njih usudi reći da joj Todorić ne plaća prekovremene dobije otkaz. Kome je to tema?

Nas Hrvate moglo bi se usporediti sa kurvetinom koja ne zna reći ne ma kako joj mušterija bila smrdljiva. Ali to nije sve. Mi ne da ćemo svakome tko naleti raširiti hrvatske noge mi ćemo mu našu uslugu još i platiti. Ne treba ići daleko u prošlost. Pušili smo Hitleru, Musoliniju, Titu i Komunističkoj partiji, danas smo labrnju razvalili papi i Katoličkoj partiji. O gutanju američke sperme da se ne govori. Davimo se od užitka.