Nedavno se u zemlji Srbiji dogodilo nešto strašno. Srpski homoseksualci su poželjeli ono na što u civiliziranim zemljama svi homoseksualci imaju pravo, organizirati paradu ponosa. Pretpostavljam da su već bili pripremili zastave u duginim bojama, kostime, izabrali istospolne partnere koje će javno ljubiti i grliti na užas normalnih Srba i Srpkinja…
Ne pratim što se zbiva na zasjedanju Sabora ali ponekad do mene ipak dopre odjek neke turbo frke. Čujem, ovih dana, u Saboru je jedna hadezeovska pijandura neke esdepeovce, navodno čistokrve Hrvate, proglasila “Srbima” i tako ih smrtno uvrijedila.
U Hrvatskoj nikad nije dosadno. Svi naši mediji uvijek istovremeno razvlače jednu žvaku. Sudeći po njim mi smo još u opakom ratu sa mrskim nam četnicima. Jadnoga nam Šeksa optužuju da je ratni zločinac, Bog i Hrvati su svjedoci da on to nije.
Od starta sam bila protiv da Kosovo postane “republika” jer nisam mogla shvatiti kako bilo koji komad nečije zemlje može postati “republika” samo zato jer Amerima treba još jedna baza. Kako Amere nije bilo briga za moje mišljenje Kosovo je postalo republika, nisam sigurna, čini mi se da ju je i “Hrvatska” priznala.
U Hrvatskoj nitko živ ne čita novine. Čak ni u kafićima gdje nam ih besplatno nude. Zato su ugostitelji odustali. Umjesto novina uz kavu za sitno kuna možeš dobiti “cijeđenu naranču”. Možda ono narančasto u čaši što dobiješ uz kavu nema neke veze sa narančom ali na želudac lakše pada od hrvatskog tiska.
Sve se više hrvatskih velikih pera koja pišu za listove iz EPH kuće diže na zadnje noge kad krenu pisati o “komentatorima”. “Komentatori” su oni dripci koji na internetu anonimno i besramno pišu ono što zaista misle o autorima tekstova koje čitaju, o životu u Hrvatskoj, o političarima, političarkama, premijerki, predsjedniku, medijskim zvijezdama, sportašima, pjevačima i pjevačicama…
Vedrani Rudan čitatelji se često javljaju s pozivima da aktivno sudjeluje u promociji i radu Udruge Franak. Zbog poslovnih obveza gđa Rudan to ne može prihvatiti, ali inicijativu Udruge Franak u potpunosti podržava i nastavit će u tekstovima obrađivati lihvarske kredite i bankarsku politiku.
Običan sam čovjek koji pojma nema što to znači da će Kosor razgovarajući sa “bankama”, spustiti tečaj švicarca, pa kamate, pa će dio kredita ući u “balon”, ali na “balon” ćemo plaćati kamate a ne kako je Kosor predložila da “balon” bude beskamatan.
Digla sam stambeni kredit u švicarcima, o tome sam već sto puta pisala, i uvijek bih naglasila ono što se nama budalama stalno podmeće, nisam ja izabrala švicarce, švicarce mi je banka nudila kao jedinu opciju. Zlobni političari zamjeraju nam pohlepu, kao, nismo htjeli eure jer je bila viša kamata.
Čovjek nikad ne zna gdje ga sreća čeka. Jučer me u tri ujutro probudila kiša. Trebala sam biti vesela jer me vrućine ubijaju. Nažalost, čudno sam biće. Kad je toplo nesretna sam, kada kiši depra me davi. Popila sam apaurin, žuti, da lakše progutam kombinaciju tuge zbog kiše i olakšanja zato što mi u sobi više nije plus trideset.
