Danas će nama koje među nogama imamo ono što nas čini ropkinjama muškarci čestitati Dan. Jednom na godinu u svim civiliziranim zemljama svijeta žene imaju Dan. Dobivaju cvijeće, na televiziji gledamo kako su se pred sto i više godina naše prabake borile za ovo u čemu mi uživamo danas.
Hrvatska je definitivno hipersenzibilna kad je riječ o njenim građanima u nevolji. Tako su se ovoga petka u Splitu kresali cura i momak. U jednom trenutku, totalno neočekivano i bez ikakve najave, rasprsnuo se kondom. Isuse i Marijo!
Krediti u švicarcima koji su zatukli nekoliko stotina tisuća građana Hrvatske i budućnost njihovih potomaka zločin je veći od napada na nešto što se nekad zvalo SR Hrvatska a danas se zove samo R Hrvatska. O Domovinskom ratu mislimo da znamo sve. Bio je oslobodilački, žrtve su pale da bismo bili svoj na svome, da nije bilo pet milijuna dragovoljaca danas bi bradati četnici krojili našu sudbinu u saboru koji se ne bi zvao hrvatski.
Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, “epski dvoboj”.
Mediji ne mogu stalno prodavati iste tople priče iz života jer ljudima koji čitaju i gledaju treba promjena. Više krvi, više krvi, više krvi. Više zločina, više eksplozija ali ne i ista lokacija. Koga briga što se dešava u Bagdadu. Oguglali smo. I Sirija je pomalo dosadna. O Libiji da se ne govori.
Nezapamćena frka koja se digla oko teško bolesne djevojčice Nore koja će ipak odletjeti u Ameriku na “liječenje” priča je o moći hrvatskih medija. Bez njih se nikad ne bi sakupilo toliko stotina tisuća dolara.
Naletjela sam na proglas Udruge građana za zaštitu ljudskih prava, Odranska l, Zagreb, zove se “David”. Ljudi iz te Udruge preklinju katolike koji žive u Hrvatskoj da izađu iz Crkve. Dva su osnovna razloga. Prvi je, Crkva djeluje protuustavno. Drugi je, ne poštuje učenje Isusa Krista. Nisu objasnili zbog čega bi Crkva morala poštovati Ustav kad joj plaćeni da brane Ustav ne stoje na putu. Nepoštivanje Krista su detaljno elaborirali.
Pred nešto više od godinu dana čitava je Hrvatska bila na nogama. Tisuće ljudi digle su svoj glas protiv Zakona o golfu. Možda su mnogi zaboravili što nam je HDZ htjela smjestiti. Princip je bio vrlo jednostavan. Kad neki “investitor” odluči komad Hrvatske pretvoriti u golf igralište a na tom mu se putu suprotstavi vlasnik komada zemlje koje treba postati igralište, vlasniku se “izuzme” livada. Koju će siću dobiti za “izuzetu” djedovinu trebali su odlučivati čanovi Vlade, Sabora i ostalih institucija specijaliziranih za deranje kože sa leđa nevinih podanika.
Nešto znam o zatvorima, zločincima i njihovoj rodbini. Uvijek me čudilo kako majke, očevi i žene gotovo nikad ne dignu ruke od onih koji čame u zatvoru. Donose im čisto rublje, odnose prljavo. U Rijeci u repu, svatko ih može vidjeti, čekaju na cesti dok se ne otvore zatvorska vrata.
Jučer sam nazvala starački dom u Zadru. U slušalici sam čula grubi, ženski glas. “Dom!” Ni dobar dan, ni izvolite, ni što vam treba… “Dom!” Čovjek rijetko naziva državne ustanove kad nije u frci zato bi državni zaposlenici morali biti pristojni, da nama, siročićima, olakšaju život formalno kad nam ga stvarno uništavaju na sve moguće načine. “Dom!” A “dobar dan”?
