Olakšavala sam se u mnogim evropskim zemljama i u onima iz Regije. Srbi ženu koja čisti zahode zovu “babasera”. Ne sviđa mi se to pa onda uvijek kad sam u Beogradu simpatičnoj “babaseri” platim duplo. U Zagrebu se “babesera” zove “klozetfrau”. Žena maše metlom ili čisti kabinu, na stoliću stoji tanjurić, ti baciš koliko “frau” kaže i ni na kraj pameti ti nije da u tim trenucima misliš na Domovinu.
Dosadno mi je. Vruće je. Zato listam Anićev “Veliki rječnik hrvatskoga jezika”. Mislite da sam perverzna? Koga briga što vi mislite. Zašto listam Rječnik? Čitav život sanjam kako ću izmisliti riječ. Ne bilo kakvu riječ. Ne riječ koja bi bila vezana uz poljoprivredu, šumarstvo ili pomorstvo. Ne! Hoću riječ koja će meni nešto značiti. Baš da mi, onako, grije i dušu i tijelo.
Prijatelj koji umire od raka rekao mi je da se ne opterećuje ni sa čim osim strahom da će se pokvariti aparat kojim ga zrače. “Prezračit” će mu prsa pa će na ovaj rak dobiti još jedan. Smijao se mršav poput kostura. Htjela sam mu reći kako mi je čudno da hrvatski liječnici štrajkaju samo zbog svojih plaća, nikad zbog stanja bolnica u kojima rade. Odustala sam.
Kako je zanimljiva zemlja Hrvatska. Imamo Linića koji je odlučio, dignut na zadnje noge, svojim prednjim kopitima i fiskalnim kasama razvaliti glave svim mafijašima na hrvatskim tržnicama. Milanović mu nije rekao, historia est testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis. Siroče nije čulo ni da je pokojni Ciceron govorio, povijest je učiteljica života. Da je netko u pokojnoj SFRJ fiskalnom kasom umlatio Todorića Starijeg koji je, kako legenda kaže, utabao put Todoriću Mlađem prodavajući karanfile na tržnici, ova zemlja danas ne bi ovako izgledala. Liniću, možda među ovim razbojnicima na hrvatskim tržnicama prodaje blitvu Todorić veći od Todorića? Daj šansu razbojniku većem od razbojnika da nas povede u još blistavije sutra.
Jedina sam osoba u Hrvatskoj koja nije iz minute u minute pratila naš ulazak u Evropsku uniju. Zbog toga sam u razgovoru sa znancima i prijateljima imala velikih problema. Poput papige u punoj snazi ponavljala sam isti tekst:“Ne, nisam vidjela kako je bila obučena Pusićka! Ne, ne znam koliko veliku guzicu ima Pusićka. Prvi put čujem da je izgledala kao slonica u baletnoj haljinici. Ne, pojma nemam da Milanovićka ima dobre noge. Ne, ne znam gdje se u Zagrebu depilira Milanovićka. Ni Kosoricu nisam gledala, nemam pojma što je stavila na vrat, nije me briga da li bi Josipovićka morala skinuti koje kilo.”
Ovo je, sudeći po histeriji u medijima, povijesni dan za hrvatske male ljude. Najzad su gospodari ove takozvane države skontali da sto tisuća opljačkanih građana, plus djeca, plus unuci, može biti snaga koja će razvaliti mostove, krenuti prema njihovim dvorcima i zapaliti ih. Sto tisuća građana diglo je kredit u švicarcima. Neka svatko od tih nasretnika(nas nesretnika) ima oca, mater, ženu ili muža, dijete, u nekoliko je godina deset posto stanovništva ovoga u čemu živimo dovedeno na prosjački štap.
Od rata je prošlo dvadesetak i nešto godina pa sam zavirila u Wikipediju da obnovim gradivo. Vjerojatno ste i vi zaboravili da je u borbi za “samostalnu”, “demokratsku” i “jedinu nam Hrvatsku” u kojoj ćemo biti “najzad svoj na svome” poginulo preko 20 000 ljudi. Prognano oko milijun. Uništeno je 180.000 domova. Počinjena je šteta u visini od 27 milijardi dolara. Veliki ulog.
Hrvatska je u koroti. Merkelica neće sa nama proslaviti najveći dan u povijesti Hrvatske od stoljeća sedmog. Navodno neće doći ni Obama ni Elizabeta Druga ni Putin…Blažen je bio dan kad smo gledali Titov sprovod. Svatko tko je tada nešto u svijetu značio došao je u Beograd. Što Hrvatska nema a Jugoslavija je imala? Takva analiza bi nas daleko odvela, kraće je odgovoriti što Hrvatska ima a Jugoslavija je imala. Lijepom Našom šeću jugoslavenski udbaši, likovi koji su na teritoriju pokojne Juge bili i ostali svoji na svome.
Pred sto godina moja su djeca krenula u srednju školu. Ni jedno od njih nije prošlo sa pet nula ali su srećom od liječnika dobila potvrdu da su nepokretna. Samo zato i jedno i drugo imaju fakultet a ja sam na svoje muke zaboravila. Nažalost, imam mlade prijateljice koje me ovih dana žestoko opterećuju svojim egzotičnim problemima.
Čovjek je najčešće slijep kad dobro vidi. Do danas sam razbijala glavu kako skupiti lovu da bih mogla platiti ratu u švicarcima. Vladu očito za moj problem boli ono čega u toj skupini spodoba nema pa sam prepuštena na milost i nemilost sebi samoj. A nadala sam se da će Liniću i kompaniji podatak da je sto tisuća građana zavijeno u crno uz blagoslov hadezeovske vlade, Narodne banke i drugih cro razbojnika biti inspiracija da poduzmu nešto.
