Da mi je netko osamdeset i neke rekao u kakvoj ću “državi” živjeti upucala bih se. Vlada me sinoć po tko zna koji put tresnula u glavu. Donijeli su zakon po kome, ako dijete napusti tata ili mama, u praksi je to ipak mnogo češće tata, siročetu alimentaciju moraju platiti nonići. Dragi Bože, ako te ima i ako te nema, pomozi nam! Nemoj im oprostiti zato što ne znaju što čine. Sprži ih!
Gledam oko sebe ljude u tridesetima. Rade od jutra do sutra. Vlasnicima njihovih života ne pada na kraj pameti da im plate prekovremene sate, često ni “vremene”. Šute. Treba “izdržati”. Ako naša djeca budu radila poput robova i šutila njihovi će se gospodari smilovati i najzad im ipak nešto platiti?
Prema Dalmaciji krenuli smo sa tri frižidera, dva kišobrana, dvije debele jakne, nekoliko pari traperica, četiri para tenisica, kad pjusne da nas ne iznenadi. Šest pidžama trebalo nas je zaštiti od ugriza polarnih noći.
Za one koji ne znaju, živimo u Rijeci, gradu leda i vječnih kiša. Sve smo čuli o cijenama ića i pića u Dalmaciji pa smo sva ića i pića utrpali u auto. I nekoliko kolutova toalet papira. Put od Rijeke do Orebića nije kratak. Jedno šest sati.
Živim među očajnim ljudima koji svakoga dana na drugu temu pognute glave odlaze na klanje. Plaćaju svaki račun koji im stigne na vrata jer su čuli ili znaju što im sve može učiniti Fina u sprezi sa mafijašima koji donose hrvatske zakone. Ljudi mjesecima žive u mraku, bez vode, plina, telefona, plaće, iako su je zaradili.
Zašto se u ovakvoj Hvatskoj nitko ne buni? Ljudi rade za siću, ako je i dobiju. Većina robija badave. Ova što nam radi predsjednik države vrhunac je zajebancije. Njegovu je kampanju sa 200 tisuća kuna finacirala lopina. Naš borac za “novu pravednost” ne želi lovu vratiti pokradenim radnicima jer oni ne mogu dokazati da su pare koje je naš Pravednik dobio za kampanju prljave. Ako taj lik opet postane predsjednik svatko od onih koji budu za njega glasali trebali bi dobiti službenu potvrdu da su izvorno hrvatski retardirani.
Poštovani gospodine Josipoviću,
moje ime je Rudan, Vedrana Rudan. Ja sam organizatorica referunduma “Treba li Hrvatski Telekom poslati u kurac?” U nekoliko sati na moje referendumsko pitanje potvrdno je odgovorilo preko tisuću i pol ljudi. Na žalost, nemam love da bih organizirala nevirtualno potpisivanje a ne vjerujem ni da bi mi u mojoj akciji pomogla Crkva. Doduše, to bi vjerojatno bilo zato jer se u pitanju spominje “kurac” a Katolička crkva u Hrvata turbo je osjetljiva na sve što mi građani nosimo među nogama.
Ljudi,
kad sam pisala prethodni tekst mislila sam da Hrvatski Telekom jebe samo mene i samo sve one koje znam. Kad tamo…U pola sata moj je tekst pročitalo 10.000 tisuća, slovima: deset tisuća jebenih.
Ajmo, učinimo nešto. Neka mi se na ovaj tekst javi imenom i prezimenom, meni ne treba OIB, ha, ha, svatko tko je bio silovan od strane Telekoma. Naše ćemo potpise poslati Josipoviću.
Znam da je naš predsjednik fikus ali ovo je predizborno vrijeme pa se fikus ipak miče. Nek’ se, za promjenu, mrdne u pravom smjeru. Neka k sebi pozove Telekom na kavu i neka im u naše ime jebe oca.
Kad poželim na netu pročitati nešto pametno skočim na www.pescanik.rs. Tamo sam naletjela na tekst Matta Taibbija, Uvodno poglavlje knjige “The Divide: American Injustice in the Age of the Wealth Gap”, Spiegel and Grau 2014, preveo Ivica Pavlović.
Tema je ludilo. U Americi je sve manje zločina. U godini 1991. na 100 000 stanovnika bilo je 758 krvnih delikata, do 2010. broj je pao na 425 iako siromaštvo u Americi raste. Pa ipak je 1991. godine u američkim zatvorima trunulo milijun ljudi, do 2012. 2,2 milijuna ljudi. Danas ih je tamo ili na uvjetnoj slobodi 6 milijuna, više nego ikad u Staljinovim gulazima. Ima još. U zatvorima ima više crnaca nego ih je ukupno bilo u cijeloj zemlji na vrhuncu ropstva.
Zahuktava se hrvatska predsjednička kampanja. Već na početku imamo “aferu Barbika”. Neš ti afere. Netko, kod nas se nikad ne može otkriti “tko”, je na nekoliko milijuna hrvatskih adresa poslao “povjerljivi material” koji diskreditira “Barbiku”. Gospodin Josipović se zabrinuo. Sazvao je konferenciju za tisak, demantirao insinuacije “obavještajnog podzemlja” da je on autor projekta. Od “slučaja Barbika” distancirao se i HDZ. Po njima, najvjerojatnije SDP podmeće HDZ-u da bi naškodio “Kolindi” koja želi biti “predsjednik” Hrvatske, blablablabla… I još bla.
