Franjo je zauvijek napustio Hrvatsku. Više nismo jedini roditelji čije dijete živi ovdje. Naši prijatelji davno su se rastali od svoje djece. Redovito ih viđaju preko skajpa ili lete u Finsku, Švedsku, Norvešku, Njemačku. Kad se vrate mi na njihovim mobitelima vidimo sretna lica odraslih ljudi koji već imaju svoju djecu i koje znamo dok su bili u majčinom trbuhu. I tako, ode naš Franjo.
Ovih dana, čitam po portalima, gori Zagreb. Pale se kontejneri, gore automobili, zagrebačke noći svijetlije su od zagrebačkih dana. Tko su teroristi, tko je meta? Gori li Zagreb jer su zagrebačke ludnice zbog nedostatka državnog novca luđacima dale slobodne dane? Bandić se vozika okolo u ludom autu dok zagrebačka djeca u vrtićima skapavaju od gladi. Bandić za djecu nema love, za luđake još manje.
Nazvala me nona i rekla, Krešo, kako izgledaju tvoji dani. Ja sam joj rekao, kako koji i još sam je pitao, a što ćeš mi dati. Nona je rekla da će mi dati Duplo iako djeca ne smiju jesti slatko. Moja mama je rekla da je nona ovisnica od slatkoga i da neka se čuvam i none i slatkoga.
Moj muž dragovoljac Domovinskog rata zvan Leopard i naš kum dragovoljac zvan Stršljen osnovali su Zdrug srca Isusova jer Hrvatska kreće u rat protiv Slovenije. Slovenija nam je otela jedan veliki zaljev i Svetu Geru. Sveta Gera je naše brdo koje je dobilo ime hrvatske svetice Gere zaštitnice “poljskih radova, udovica, vrućina, prenoćišta i putnika.” Jebeni Slovenci nam ne daju Geru, uništit će nam poljoprivredu i turizam i vrućine i udovice. Eto, zato moj muž dragovoljac i ostali dragovoljci treniraju u šumi iza naše vikendice. Heroji su u maskirnim uniformama i misle da su sedamdesete nekadašnje tridesete.
Živimo u odvratnoj zemlji. Bolesni nemaju lijekova. Starci umiru u blatu, bolovima, nebrizi i tuzi. Umirovljenici pokušavaju 200 eura raskomadati na trideset dijelova i preživjeti. Visokoobrazovana i pametna mladež bježi iz ovog pakla da se više nikad ne vrati. Oni koji nemaju love za kartu u jednom smjeru obijaju pragove bešćutnih poslodavaca u nadi da će im dati posao, a onda i plaću.
Da me ubijete pojma nemam što je to HAZU. Znam da je to kratica od Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, ali tko to tamo sjedi? Malo sam guglala. HAZU može imati 160 članova. To je grupa najpametnijih hrvatskih muškaraca i žena sa naglaskom na muškaraca. Zna HAZU da je Hrvatska, otkako je imamo, mjesto u kome su žene samo strojevi za izbacivanje hrvojadi.
Neki od nas znaju u kakvoj zemlji živimo, u velikoj smo manjini, neki naslućuju, većina, nadam se, pojma nema. Ono što je učinio Index je najbolje što se Hrvatskoj dogodilo otkako je ima. Za one koji ne znaju, Index je objavio snimku “predavanja” jednog popa, ime zaista nije bitno, u jednoj osmogodišnjoj školi. Ni ime škole nije bitno. Govor prepun mržnje snimio je učenik, trenutno jedini istinski hrvatski heroj. Njegovo ime jest bitno, ali bolje da ga ne znamo.
Naša predsjednica je ovih dana u Njujorku rekla kako ne postoji “kolektivna krivnja”. Gospođa je željela naglasiti kako u BiH jesu neki Hrvati klali Muslimane, palili im kuće, ubijali dječicu, masakrirali ih u logorima, možda je neka od silovanih pa ubijenih malih Muslimanki sanjala da će trenirati klizanje na ledu… Gospođa je željela naglasiti da su to radili “neki” i “oni”, a nikako “mi” . General Praljak je u čitavoj priči bio posebno nevin, da nije bio posebno nevin ne bi ispio otrov.
General Praljak jučer je na onom sudu popio otrov. Mala Zemlja Velikih Junaka dobila je svoga Sokrata. Zlobnici već govore, kakva zemlja, takav Sokrat. Koga briga za zlobnike. Sokrat je Sokrat. Postoji li igdje na svijetu zemlja u kojoj se njezini generali samoubijaju? Možda Japan? Ali to je bilo davno. Samoubili su se i Hitler i ekipa, i to je bilo davno, i nemojmo se zajebavati, oni su bili njemački heroji. Ma koliko Nijemci šutjeli o tome.
Ovih je dana demograf Stjepan Šterc izjavio da Hrvatska nestaje. Njegova je izjava osvanula u svim medijima. Nitko nije napisao što ćemo izgubiti kad Hrvatska nestane. “Hrvatska”, to je danas, jako optimistički gledano, mjesto na kome živi cca 3,5 milijuna ljudi. Prije nego što nas Hrvatice i Hrvate za gušu stegne tuga pregolema zbog prestrašne činjenice da “Hrvatska nestaje” treba reći što ćemo izgubiti kad sirotica ispusti dušu.
