Kultura, mediji i svijet

Mene i vas uznemirava rat između Rusije i Ukrajine. Kad se sjetim da je ona drončina mogla pasti na krov zgrade u kojoj su bili studenti, smrzne mi se srce. Tko nam ju je poslao ne znamo, ako smo uopće bili cilj? Činjenica da možemo biti cilj ledi nam krv u žilama. Da, Putin nam je preblizu.

Putin? Putin. Putin. Putin. Putin. Ne postoji medij u Evropi i Americi da ga već tisuću puta nije proglasio „ratnim zločincem“. O njegovom protivniku, sad već legendarnom vojskovođi, većem i od Napoleona i od Čerčila i od Cezara, budućem dobitniku Nobelove nagrade za mir, tiše se govori.  Zaboravilo se da je čovjek ušao u povijest kao pijanist koji svira kurcem. Zelenski danas drži kurac u maslinastim hlačama, na tijelu mu maslinasta majica, skroman čovjek, Che Guevara naših dana. Svjetski borac za slobodu obraća se svim parlamentima „civiliziranih“ zemalja i optužuje ih što mu ne šalju još oružja i još i još. I još sankcija Rusiji i još i još i još.

Drage moje, dragi moji!

Mnogi ste mi pisali, hvala vam, i tražili od mene objašnjenje zašto se ne javljam. Odgovor je kratak iako mutan, ja sam poluslijepa.

Plenković je rekao: “Hrvatska će reagirati jasno i odlučno ako Rusija napadne Ukrajinu.“ Ova suluda izjava podsjetila me na prastari vic, prepričat ću vam ga po stoti put. Crna Gora je objavila rat Kini. Njihov ministar obrane otišao je šefu. „Crnogorci su nam objavili rat. Što ćemo?“ „Crnogorci? Tko su Crnogorci?“ „To je nekakvo pleme. Živi iza sedam gora i sedam mora.“ „Koliko ih ima?“ „Ima ih, ima ih… oko 500 tisuća.“ „U kom će hotelu odsjesti?“

Ne znam što se, dok ovo pišem, dešava Đokoviću u leglu demokracije. Je li u pritvoru, zatvoru, obješen, pušten, otjeran, popljuvan ili samo s lisicama na rukama ubačen u avion?

Zadrta sam vakserica. Od starta sam pobožno slušala naše liječnike, epidemiologe, medicinske sestre i braću, prijatelje i rodbinu. Svi su govorili isto. Starci će biti sigurni samo ako se cijepe. Bit će sigurni i mladi, ali starci će imati prednost. Posebno oni u staračkim domovima i oni koji imaju milijun bolesti.

Sve je bilo jasno, cjepiva nigdje. Što ću, kud ću, bilo mi je teško i pomisliti da ćemo muž i ja umrijeti i sa onoga svijeta gledati kako nam se djeca kolju na ostavinskoj raspravi. Imamo neke nekretnine. Zato smo prelomili i riskirajući da će na nas sve živo krenuti kukom i motikom, i krenulo je, uputili smo se u Beograd. A tamo cjepiva… Više nego kokaina na feštama naših biznismena

Godinu dana ljudi na Banovini žive poput Židova u nacističkoj Njemačkoj. Oni nisu ljudska bića, oni su smeće koje su Plenković i ekipa ostavili da trune u barakama, kontejnerima, štalama. Ubijaju ih hladnoća i vrućina i jeziv osjećaj da ni oni ni njihova djeca ni unuci nikad neće postati ljudi. Prezreni od svojih gospodara šute užasnuti sudbom kletom.

U Hrvatskoj je organiziran Prosvjed sa ogromnim P. Na njemu su bili svi koji dišu hrvatski. Majka Božja Kraljica Hrvata u nekoliko kopija, zastave HOS-a u prvom planu, bijesna skupina obespravljenih se, urlajući iz hrvatskih grla, borila za demokraciju. Bio je tamo Dva Metra Drva, sveznajući sabornik, bonsai Treger Ustaša krvavih očiju, zašto pije kad mu škodi, nepismeni fejsbuk vjeroučitelj koji se godinama, sada i u Saboru, režeći zalaže za ljubav.

Milanović sve zna. Jedna od užih specijalnosti mu je i prepoznati “fašizam” u ratu koji Austrija vodi boreći se protiv korone. Ni jedan se hrvatski novinar koji ga je slušao u Vatikanu kako govori o austrijskom “fašizmu” nije začudio. Našem nacionalnom laprdalu ne nedostaje inspiracije ni izvan zemlje. Ipak, ovaj se puta Zoki okliznuo o bananu. Austrijanci su, za razliku od nas Hrvata, osjetljivi na “fašizam” i onda kad tu riječ izgovori netko poput Milanovića. Nije tako od jučer.

Ne znam mnogo o gospodinu Gordanu Laucu. Guglala sam. Kemičar, doktor nečega, profesor, pomaže Vladi savjetima oko korone. Ukratko, jedan u nizu pretencioznih likova koji zna.

Ana je plakala. Uhvatila se na udicu jednog od „naših“ šoping centara. Na letku je pisalo: vreća krumpira, 5 kilograma, 30 lipa jeftinije, meso, 500 grama, 0,99% kuna jeftinije, ulje, 1 litra, 9,99 lipa jeftinije…“Ušla sam, kupila kruh, mlijeko, toalet papir, kutiju keksa i ono na „akciji“, platila sam 500 kuna.

Šutjela sam. Nije mi palo na pamet proklinjati zemlju u kojoj živim i trgovačke centre koji stalno objavljuju popis po život opasne hrane koju prodaju. Najnovija vijest, u jednom od njihovih paketa salmonele neka je inspekcija našla tragove mesa. Srećom, mi ne moram trpjeti teror međunarodnih i hrvatskih lopina. IDEMO U TRST!