Nikad nisam upoznala gospođu Nives Celzijus. Žao mi je zbog toga. Prema toj gospođi gajim iskreno poštovanje. Mlada, hrabra, vrijedna, uspješna, pametna… I još uvijek je u Hrvatskoj nisu kamenovali. Osim verbalno. To zato jer je Hrvatska uljuđena, civilizirana, europska zemlja. Da nije, Nives Celzijus bi sigurno obrijali glavu, iskopali rupu u zemlji, uvalili ju u nju do vrata, a onda gledali kako joj galebovi na smetlištu kopaju oči a divlji psi grizu lubanju.
Kraj je godine, osjećam potrebu da vam otvorim dušu. Bez vas moj bi život bio dolina suza. Hvala vam svima od srca.
Pozdrav od Vedrane koja maše iz suhe doline.
Ljudi mojih godina, šezdeset plus, ovih su dana pod ogromnim stresom. Beskrajni dani bez posla i beskonačne noći bez sna. Na Staru godinu? Moramo odlučiti kad ćemo se kresnuti jer seks ubrzava cirkulaciju, sprečava moždani udar i oslobađa hormone sreće. Kad se pojebeš jebe ti se da li si platio ratu privatnog osiguranja.
Iza mene je najodvratnija godina otkako imaju Hrvatsku. Za vrat su me udruženim snagama zgrabili mafijaši i mantijaši. Kako se iskobeljati iz klinča. Revolucijom? Što je revolucija?
Danas se riječkim Korzom vuklo nekoliko kolona, zaštitari su budno pazili da se čekači na porciju ribica međusobno ne pobiju. Nisu se ni gurali, ni mlatili, ni vikali jedni na druge. Koračali su polako i pristojno prema onima koji će im udijeliti ručak u plastičnoj posudi.
Kad sam s jednim svećenikom razgovarala što misli o akciji “U ime obitelji” rekao je da iz principa u Hrvatskoj ne podržava ni jednu akciju koja počinje sa U. To me potaknulo da upitam sebe i vas koliko nas zapravo ima koji ne podržavamo ni jednu akciju u Hrvatskoj koja počinje sa U? Svi moji prijatelji i znanci užasnuti su urlikanjem razularene gomile koja je u Zagrebu za vrijeme nogometne utakmice dizala ruku na naci pozdrav.
TV Mreža izvještava o padu Vedrane Rudan, ateista, agnostika te LGBT aktivista 27 metara u zemlju. Uzrok pada nisu loše obavljeni radovi na hrvatskim prometnicama, već dijabolična inverzija svijesti i savjesti. Detaljnije u dnevniku TV mreže:
Riječanke i Riječani! Hrvatice i Hrvati! Ljudi!
Milanović, Američki Čovjek na Našem Terenu odlučio je Amerima izručiti Riječku luku za pretovar bojnih otrova iz Sirije. Naše unuke, našu djecu, nas, naše majke i očeve izručio je na milost i nemilost Amerima kojima je potpuno svejedno od čega i gdje će crknuti NATO žrtve.
Albanija je odbila prekrcavanje bojnih otrova, “zbog pritiska javnosti”, kako javlja Hrvatski radio. Srećom po Amere u Hrvatskoj postoji Američki Čovjek ali ne i javnost. Bojni će se otrovi ipak iskrcavati u Riječkoj luci.
Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…
Nikoga tko živi u ovoj zemlji nisu začudili rezultati referenduma. Hitler bi bio zadovoljan. Kad je krenuo u osvajanje svijeta najprije je u logore poslao homoseksualce. Na rukavu su morali nositi ružičasti trokut.
