Odrasla sam u Mošćeničkoj Dragi. Živjeli smo u rupetini, moji roditelji, nona, sestra i ja. Uvijek kad bih se izvukla iz naše kuhinje koja je bila ispod razine zemlje zapanjila bi me ljepota u koju bih kročila. Kamena ribarnica, blještavo more, barke. Sve sam odrasle ljude znala, sva su mi djeca bila prijatelji.
Što je maturalna zabava? To je noć kada djevojka smije izložiti sise pogledima staraca i mladaca a da njihova erekcija bude u skladu sa zakonom. Maturalnim plesom se dijete službeno pretvara u ženu, u predmet koji muškarci ocjenjuju uzimajući u obzir broj grudnjaka, duljinu nogu, čvrstoću guzice, ljepotu zuba, sjaj dlaka na glavi.
Jutros se dogodilo ono za što bih se bila kladila da neću nikad doživjeti. Moj unuk Krešo je sa šalom NK Rijeke oko vrata, škola je organizirala feštu, otišao na Rujevicu.
Ovaj put je terorist “djelovao sam”, piše po portalima. Aktivirao je bombu “ručne izrade”, pobio tko zna koliko ljudi i poginuo. “Bilo je i djece.” Sve se dogodilo na koncertu, u Manchesteru, ne znam gdje je to ali tragedija je velika jer je Manchester u Evropi. Da su se mrtva djeca dogodila u sirijama i afganistanima njihovi leševi ne bi ničemu služili. Na evropskim mrtvacima mnogi zarađuju.
Ovaj će tekst biti pomalo nesuvisao jer sam izvan sebe od bijesa. Krećem od početka.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron ima 40 godina, a njegova žena Brigitte Trogneux 64. Ne postoji medij u liberalnoj Francuskoj koji ovu vezu nije izvrgnuo ruglu.
I ove godine obilježit će se bleiburška tragedija. Za neznalice, ako ih uopće ima, 15. svibnja 1945. godine, prepisujem sa Wikija, Britanci su odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Da ne idem u detalje, prema Wikiju, tamo je pobijeno 50.000 Hrvata. Svake godine na sutrašnji dan u Bleiburg odlaze kolone Hrvata i Hrvatica i predstavnika našeg demokracijom i domoljubljem i pravdom i istinom opsjednutog vodstva Hrvatske da bi žrtvama odali počast.
Jučer je Bekingpalača najavila nekakav skup što su svjetski novinari preveli kao smak svijeta. Dogodit će se Nešto i onda više ništa neće biti kao prije. Možda je umrla Elizabeta? Pablikrilejšeni iz Palače su to demantirali. Buljila sam u ekrane i čekala.
Danas se fotošopom za potrebe snimanja sa lica i tijela poznatih i manje poznatih žena skida sve što bi moglo ukazati da ženska ima više od dvanaest godina. Na naslovnicama žene koje su rodile dan prije fotkanja ne smiju imati podočnjake, ten im je uvijek boje breskve, trbusi ravni, sise stoje poput stožaca na satu geometrije. U svakoj šuštavoj reviji bacačica kugle, diska ili trudna dizačica utega, tanka je poput gladne srnice.
Ne bih s vama dijelila priču svog života da ovih dana nisu svi svjetski mediji kao brejkingnjuz objavili vijest da je žena budućeg francuskog predsjednika od njega starija dvadeset i četiri godine. Mlađahnom Emmanuelu Macronu uskoro će četrdeset, izgleda kao da ima trideset, a njegova žena Brigitte Trogneux izgleda kao da ima koliko ima. Novinari su užasnuti. Ženska je bila profesorica, u svoju ga je mrežu uhvatila kad je njemu bilo petnaest, ona je majka troje djece, kći je vršnjakinja njenog muža, Brigitte ima šestoro unučadi.
