Pred deset godina ukazala sam se na ekranu Nove TV i zbog ovog priloga dobila otkaz po hitnom postupku. Doduše, bilo mi je ponuđeno da im se ispričam, ako im se ispričam, oni će mi oprostiti. Nisam im se ispričala.
I tako, prođe deset godina. Nismo se promijenili ni ja ni oni. Svijet šuti danas onako kako je šutio i pred deset godina.
Ne mogu shvatiti neke današnje mlade ili manje mlade žene. Zašto osjećaju neodoljivu potrebu da svoju intimu dijele sa tisućama radoznalih kretena ili pametnih ljudi koji, uz najbolju volju, ne mogu izbjeći njihove objave? Nedavno smo se moj administrator i ja našli u nezgodnoj poziciji. Tražio je fotku koju će staviti uz tekst o Karleuši.
Za one koji ne znaju. Ima portala sa kojih besplatno možete skinuti svaku od ponuđenih fotografija. Administrator se odlučio za jednu koja je bila "neutralna". Lijepo lice ne poručuje ništa, najmanje da je "hrvatsko". Bilo je.
Ne razumijem moderne žene. Prvu sam upoznala kad sam vidjela Severinin uradak. Ženska se jebala sa muškarcem kome se jedva dizao, ne mislim da je to perverzno, igrali su igru pred kamerom. Kad su završili ili svršili, ne sjećam se više jesu li snimili kako su završili ili kako su svršili, ugasili su kameru.
I to bi bilo to da Severina, ako me sjećanje ne vara, nije odnijela komp na popravak pa je onda "mehaničar" iz kompa izvukao snimku. Ostalo je povijest najuspješnije žene u "Regionu".
Svake godine na ekranima gledam kako naši političari u nekom zagrebačkom hotelu, ove godine je to bio Sheraton, izgovaraju: “Hristos se rodi”, na to treba odgovoriti: “Vaistinu se rodi.” Tako nam oni šalju poruku da su tolerantni.
U Katoličkoj crkvi u Hrvata postoje dvije struje. Jedna je huliganska, druga “civilizirana”. Na čelu one huliganske barjakom maše biskup sisački Košić. Njega odavno nitko ozbiljno ne doživljava, ali kad na osebujan način prijeđe sve granice ljudima opet postane zanimljiv. Na Božić je održao misu i, očekivano, krenuo grmiti protiv abortusa. On zna da će se u Hrvatskoj “za dva mjeseca” raspravljati o zakonu koji će legalizirati “ubojstva” pa eto, Božić je pravi dan da ovce nešto o tome čuju. I čule su ono što nikad čule nisu.
Slučaj “Daruvarac” je najbolje što se portalima i ostalim medijima moglo dogoditi. Nabildana, istetovirana “zvijer” izmasakrirala je osamnaestogodišnju Zadranku i još je sve snimljeno.
Jutra va sedan ur večer va antikvarijate Ex Libris na Rive iman promociju libra “Život bez krpelja”. Zač pišen čakavski? Vidite kamo smo arivali? Mi domaći, kad otejemo neč napisat ili reć, mi to moramo špjegat.
Gledam, slušam, čitam. Nije da ne vjerujem svojim očima i ušima, Hrvatska je sranje od zemlje otkako je nastala, ipak… Jebote!
On: “Ej, ne kužim, u Rijeci je pala jedna fasada, jebote, jedna fasada i mi se već sat i pol vozimo.” Ona: “Da.” Sjedim pokraj nje i gledam kroz prozor. On: “Kako ti je muž?” “U hospiciju je.” “Super, jebote. Trebaš mislit pozitivno i sve će biti super.” Ona: “Da.” On: “Ne mogu vjerovati, jebote, jedna fasada je pala i ovakav cirkus, a opet, kad malo bolje razmislim, Amerika može onim svojim bombama uništiti svijet nekoliko puta, jebote, a nisu mogli ugasiti požar u Kaliforniji. Nisu mogli ugasiti jedan jebeni požar, jebote.” Ona: “Da.”
Ivo Robić, za mlađe od sto, naš najpoznatiji pjevač svih vremena, bio je poznat i po hitu “Sedamnaest ti je godina tek”. Čovjek je to pjevao kad sam ja imala sedamnaest, dakle prije jedno pola stoljeća. Jedan od stihova pjesme glasi:" Čemu ti pocrveniš kad neki ti momak poklonit želi cvijet…"
