Ne idem na plažu, ali surfam. I čudim se. Sa ekrana mi se smiješe žene 50+ i pokazuju uvele grudi. Ja vrijedim, ja sam još u igri, izgledam bolje nego ikad, bezglasno viču sirote žene onima koji ih gledaju. Posebno je uporna pjevačica koja polugola izjavljuje, nikad se toliko muškaraca nije oko mene motalo kao danas. ?!
Hrvatska policija mlati migrante i ne da im da uđu u Lijepu Našu. Hrvatska policija nije skupina divljaka koja čini što joj padne na pamet. Organizirana je poput vojske. Postupa po naređenju. Svaka krvava migrantska glava, svako prebijeno dijete, uskoro, svaki mrtvi migrant, bit će mrtav u ime Hrvatske, ne zato što se nekome policajcu digao kurac.
Ušla sam u market, na sniženju su bile četkice za čišćenje noktiju, od prave dlake. Stala sam u red, bila sam šezdeset i osma.
Pitala sam se ovih dana, dok sam po portalima čitala što nam radi samo jedan od ministara lopova, koliki je prag tolerancije Hrvatica i Hrvata. Ministar je dokazano strpao u džep milijune kuna samo zato jer je ministar, nitko se ne uzbuđuje.
Napisala sam autobiografiju i za naslovnicu odabrala fotku poljskog umjetničkog fotografa Kamila Szkopika. Ljudi koji me vole su užasnuti. “Kao da si mrtva.” Kao da sam mrtva?
Jasno mi je da ova tema nikoga ne zanima. Ipak, eto, napisat ću je za svoju dušu. Pisačica sam koja živi od prodaje knjiga. Na trenutak ću zanemariti činjenicu da sam udana, muž još uvijek radi, ali živjeti od muževljeve love ni jednoj normalnoj ženi nije prirodno, pa ni meni.
Otvoreno pismo Srpkinjama i Srbima
Dragi vaši!
Ovih vas je dana na jednom od mojih otoka, kao da je bitno kojem, na jednom od hrvatskih otoka, opet prebilo. Moji, patetični moji, naglašavaju da ste vi prebijeni bili “naši Srbi”, “Srbi iz Hrvatske” kao da “naši Srbi” nisu Srbi?
Kraj je školske godine. Unuk Krešo jučer mi je rekao da je njegova učiteljica “krava”. “Zlato, ne smiješ tako govoriti, učiteljica nije “krava” nego su velike vrućine, zato si dobio dvojku iz prirode.”
Upravo na Hrvatskoj televiziji gledam koncert “Ne dirajte mi ravnicu”. Danas je Dan Zagreba, zato nekoliko tisuća tamburaša tambura kako su neki uspjeli obraniti “ravnicu” od svima nam mrske JNA. Tamburaše sluša milijun gostiju presretnih što je “ravnica” oslobođena.
Mi pred ekranima imamo čast gledati Velikog Vođu i osloboditelja, nikad zaboravljenog doktora Franju Tuđmana. Čovjek je u bijednim, brončanim hlačama. Sirotan izgleda kao da ga je prljava voda donijela. Nije to zaslužio naš nikad prežaljeni general i doktor i Otac Domovine. Đe je bijela uniforma, đe elegantno odijelo? Doktor i Otac nikad nije izgledao kako klošar. Klošari smo mi koji se davimo u ovoj prljavoj bari.
Za mnogobrojne koji ne znaju, Raspudić je lik koji u Hrvatskoj raspravlja i piše na sve teme. Za milijune Hrvata i Hrvatica koji ne gledaju Hrvatsku televiziju on i nekakva sirota ekipa sastaju se petkom u 21 sat.
