Tekstovi

Hrvatska je zemlja koja će uskoro “slaviti” trideseti rođendan. Neki veliju da je još mlada, drugi misle da bi nešto što je odavno punoljetno moralo biti dovoljno zrelo.

O trostrukom ubojstvu u Splitu sve znamo. Mladić izluđen ucjenjivanjem i prijetnjama ubio je svoje zlostavljače. Banalna priča.

Ne razumiješ vrijeme u kojem živiš, netko će reći. Nije istina.

Jučer je izabran peti predsjednik Hrvatske. Nažalost, izbor me nije ostavio hladnom. Umjesto da opušteno čitam “Moju borbu”, šesti dio, drugi put, histerija “crvenih” i očaj “plavih” vratila me u prošlost.

30. prosinac

Muž i ja smo bili uzbuđeni. Već godinama tridesetog prosinca pripremamo večeru za naše prijatelje. Ništa posebno. Spremila sam rižoto s tikvicama, na stol smo stavili brdo narezaka, grickalica, pića. Iz Beograda smo donijeli fenomenalan mladi kajmak, muž ga je kupio na pijaci Kalenić.

Stigli gosti. Prijateljica je donijela vruću gibanicu, druga kolač od lješnjaka i šlaga, treća keksiće koje je sama ispekla, u našem je frižideru čučao tiramisu. Podijelili smo poklone, popili piće dobrodošlice i sjeli za stol. Atmosfera je bila odlična. Dugo se poznajemo, uživamo kad smo skupa. Gibanica se pojela u trenu, moj rižoto je ostao u loncu, kajmak smo jeli žlicom, kolači su bili odlični. Družili smo se do jedan iza ponoći.

Priznajem, o muškarcima, generalno, uvijek sam mislila da su svinje dok ne dokažu suprotno. Nikad mi nije padalo na pamet da bi značajan broj mogao to i dokazati.

Pokušavala sam se izvući. Ležala sam na kauču, bjesomučno čitala knjige, pa kuhala, gladila mačku, psu davala keksiće, sebi davala pasje keksiće kad je ponestalo mojih, sebi davala čokoladu za kuhanje kad sam pojela onu za jedenje, grickala sam krušne štapiće sa okusom špinata, skakala na vagu, silazila s vage očajna, pa sam sebi dala kuhane suhe šljive, pa…

Poštovana gospođo Kojić!

Vidim, plačete, vidim, čudite se zato jer su vam oteli dijete. Ja, manje slavna, prošla sam sličan put.

Najzad je netko u ovoj smrdljivoj močvari dignuo glas i rekao NE veleizdajnicima. Oteše nam sve što smo imali.  Ostadosmo bez djece, unuka, mora, tvornica, bolnica, škola, posla, kuće, smijeha, budućnosti, nade.

S vremena na vrijeme zlostavljanje žena postane tema čak i u Hrvatskoj. Kad neki mužjak baš ono popizdi pa ženi izvuče grkljan kroz rupu gdje joj je nekad bilo oko, mlade žene krenu na cestu, guraju kolica, pjevaju, na pozornici aktivistice dižu šačice u zrak… Poručujemo svijetu, i mi smo civilizirani, i mi smo protiv nasilja onako kako je to…Onako kako su to… Evropa i Amerika.