Vladimir Putin

Ovih je dana, tako neki veliju, Putin istresao dronove na Poljsku.

Haški sud izdao je nalog za uhićenje Putina pod sumnjom da je odgovoran za nezakonite deportacije ukrajinske djece… Nema nikakve potrebe citirati optužnicu Haškog suda jer je nebitna. Sud je izdao nalog za uhićenje Putina zato jer je Putin Putin.

Svatko normalan tko danas piše na temu: u kakvom svijetu živimo, tekst mora započeti rečenicom, Smrt Putinu. Dakle, Smrt Putinu!

Znam da nema ni Hrvatice ni Hrvata koji iz džepa neće početkom iduće godine izvući posljednji hrvatski euro da bi izbjegloj dječici, izbjeglim majkama i izbjeglim curama i dečkima iz bratske nam Ukrajine osigurao: grijanje, školovanje, zdravlje, besplatan upis u vrtić, besplatan starački dom, besplatan stan, besplatnu zdravstvenu skrb, besplatno…

Stonsi u Beču? Smijemo li to propustiti? Mik će uskoro imati osamdeset, to je definitivno njihov posljednji koncert. Smijem li umrijeti a ne to doživjeti? Doduše, već sam bila na tri njihova posljednja koncerta, to vjerojatno neće biti njihov posljednji, ali bi mogao biti moj. Preko interneta karte su nam za minutu bile v žepu.

Neki naši komentatori ovih dana u nebesa dižu “herojstvo” Ukrajinaca koji hrabro ratuju protiv Putina iako znaju da u ratu protiv Putina ne mogu pobijediti. Jesu li ti “heroji” glupi ili samo zaljubljeni u svoju domovinu za koju će i život dati? Konačno, otkako smo živi slušamo kako za domovinu treba život dati.

Svi su starci opsjednuti boleštinama. Nekad smo prijateljice i ja na Korzu procjenjivale duljinu alatke kod mladih prolaznika, danas razgovaramo o Parkinsonu, Alzheimeru, običnoj senilnosti, kad ne znaš koji je dan u mjesecu, sofisticiranoj senilnosti, kad te onaj tko ti skoči za vrat mora podsjetiti da je sin tvoga sina.

S gađenjem sam gledala kako se cijepe naši sabornici i članovi vlade. Dobro, onaj Marić je pokazao mišiće, to je čak bila i svjetska brejkingnjuz, ministra smo gledali u tamnoplavoj potkošulji koju više ne nose ni beskućnici koji se hrane u javnoj kuhinji.

Akcija je imala smisla, slala je jasnu poruku, ako se cijepe i oni koji žive poput careva u ukradenim dvorcima vilama i kućerinama, dakle bića koja imaju što izgubiti ako sve ode po zlu, onda je logično da ćemo povjerenje u cjepivo steći i mi obični smrtnici koji od bogatstva imamo samo nadu da ćemo platiti režije i da će nam se djeca uskoro vratiti na posao. Ja sam uvijek vjerovala u cjepivo, ali u ovoj zemlji, navodno, žive mnogi koji ne vjeruju. Zato je naša vlada učinila sve da u ljudima ubije nepovjerenje u cjepivo. Uspjela je u tome. Što bi rekli komentatori na portalima, antivaxeri su na aparatima.

Kad si žensko, još kad si dugo žensko koliko sam to ja, navikneš se na mužjačko nasilje. Prepoznaješ ga, kužiš korijene, s godinama gubiš snagu i misliš, ma, odjebite! Pa daš kuji keksić, gledaš bugenviliju u cvatu. Cvjeta.  A listopad.

Teroristi, zločinci, Zlo, to su ljudi koji nevinima režu glave. Slažem se. Tko su oni koji su spaljivali Vijetnamce, trovali im sve što je raslo, ubijali djecu, silovali žene? Tko su oni koji bespilotnim letjelicama masakriraju petogodišnje “teroriste” u Pakistanu? Tko su oni koji su razorili Irak, Libiju, Tunis, Siriju, Jugoslaviju… Tko su oni kojima nikad nije bio problem ući u bilo koju zemlju i pretvoriti je u pakao a zatim u prah i pepeo? Tko su “zapadnjaci” koji Putina proglašavaju “Hitlerom”?