Ovih dana se Hrvatska “trese”, kad bismo se zajebavali, zbog najnovije katolikpedofilske afere. Jedan, naravno pokojni, djecojebac je silovao dijete, biskup ga je, naravno, štitio jer bi mu podizanje optužnice moglo biti stresno.
Trideset godina živim u Hrvatskoj. Trideset godina je Hrvatska zemlja jadnih građana, bolesno bogatih kriminalaca, korumpiranih političara i sudaca, razularenih “dragovoljaca” koji nisu ratišta vidjeli, svećenika djecojebaca koji žive u raskošnim dvorcima. Trideset godina Hrvatska je zemlja u kojoj je sve u raspadu jer našom zemljom vladaju zločinci.
Danas nas Gospa gleda sa stranica svih portala, danas je njezin Dan. Blagi pogled pun ljubavi uperila je u Hrvatice i Hrvate, u ruci drži srce. Navikla sam na Gospu, živim na Trsatu, sto metara od crkve.
Sanjala sam. U snu sam bila visoka četiri metra. U rukama sam imala ognjeni mač. Iz očiju su mi iskakale vatrene strijele. Na nogama sam nosila čarobne čizme koje su u prah i pepeo pretvarale sve preko čega sam gazila. O, kako sam strašan san sanjala.
Ja ateistica godinama sam se na Uskrs osjećala frustrirano. Tko je bio Isus? Tko ga je ubio? Spoznaje koje 101,97% stanovništa Hrvatske u sebe upije sišući majčino mlijeko meni su uskraćene. Najzad sam se jučer dočepala tiskovine, “Express”, izlazi petkom, objasnila mi je mnogo toga. Isus je stvarno postojao i živio je u Izraelu. I uskrsnuo je.
Katolička crkva u Hrvata krenula je ognjem i mačem na siroti hrvatski narod. Terorizam u Hrvatskoj šeće obučen u crnu mantiju ili brioni odijelo. Mužjaci kojima vjera zabranjuje seks sve znaju o seksu, dečkima kojima vjera zabranjuje brak sve znaju o braku, nejebači koji ne smiju imati djecu sve znaju o abortusu. I tako već dvije tisuće godina.
