Slobodan Milošević

Ajmo utvrditi gradivo koga znaju svi koji ga žele znati. Oluja je bila akcija Hrvatske vojske u organizaciji Amerikanaca. Milošević i Tuđman dogovorili su čišćenje „Krajine“ ili Krajine od Srba. Srbi su preko radija obavještavani u koliko sati i kojim putem trebaju krenuti prema Srbiji. Ne govorim napamet. Pokraj radija sjedila je moja svekrva, ali je odlučila ostati. Ostao je i moj svekar.

Dvije ili tri stotine tisuća Srba, možda više, možda manje, moralo je napustiti prostor na kome su živjeli stoljećima i protiv svoje volje krenuti Tamo Daleko. Oluja nije i nikad neće biti hrvatska Pobjeda nad Pobjedama ma koliko „mi“ mahali zastavama svake godine petog dana kolovoza.

U Srbiji živi fenomenalna pjevačica svjetski poznata Marija Šerifović. Cura je lezbijka i to nikad nije skrivala. I još nešto nikad nije činila, pričala o svom privatnom životu. Medijima koji danas žive isključivo od teme tko koga kreše njezin je stav bio nepodnošljiv. Srećom, ovih dana je otkriveno kako Marija “ljubi” gospođu iz srpskog visokog društva, udanu, majku…Zatresla se cela Srbija. Nema osobe, osim Marije i one druge gospođe, koja nije imala što reći na tu temu.

Ne znam službenu definiciju Oluje  ali znam što je Oluja.  Nekoliko tisuća hrvatskih vojnika potjeralo je iz Hrvatske  200.000 ili 300.000 tisuća Srba. Kao da je broj bitan. Kraće, Olujom smo “mi” Hrvatsku očistili od Srba. Oni koji nisu na vrijeme krenuli putem koji im je označio Milošević u dogovoru sa Tuđmanom, sve su blagoslovili Ameri, ostali su bez glave ili bili bačeni u bunar. Zapaljene su i srpske kuće. Koliko ih je spaljeno? Ma, koga briga.

Nazvao me sin:“Čuvaj se, Stara, odlaze ti vršnjaci!” Pa mi je rekao. Da li sam se užasnula? Zapanjila? Iznenadila? Prestravila? Nisam. Tijanić je bio bolestan čovjek. Visok šećer, stres, problemi sa srcem, šezdeset i četiri godine, vodio je život koji bi daleko prije ubio svakog normalnog čovjeka. Želim reći, u Tijanićevoj smrti nema ništa neobično.

Mene ovo oko ćirilice vraća u stara vremena kad smo mi Hrvati urlali, ovo je Hrvatska, kad nam je Tuđman bio heroj a ne zločinac, kad smo Srbe vješali na vrbe, kad smo bili opsjednuti stvaranjem “Mojeeeee Domovineeeeee.” Što nam se pred dvadesetak godina dogodilo?

Uvijek me zaprepasti kad na netu naletim kako se strastveno prepucavaju “ustaše” i “četnici”. Još smo u ratu iako je Jugoslavija davno propala. Kad je Jugoslavija postala ono što je danas Libija?