Ples Oko Sunca

Sutra ću na Interliberu potpisivati “Ples oko Sunca”. Zaboravila sam što mi je urednik Glamuzina rekao. Hoću li potpisivati u 12 ili u 13 sati? Ovo pišem u ranu zoru, nema smisla čovjeku slati poruku. Idem guglati.

Kad sam krenula prema Dvorani Mladosti na Trsatu bila sam u komi. Kišurina, vodurina, depra. Rekla sam mužu: “Večeras tamo ni psa neće biti.” Muž je žurio doma gledati snuker pa me  potapšao po ramenu: “Vidiš, neki već sjede.” “Sjede u kafiću, to su lokalni pijanci.” “Što imaš protiv pijanaca, vjerojatno tu čekaju na početak promocije.”

Došla sam na beogradski Sajam knjiga. Popela sam se u Laguninu kulu i čekala svoj nastup. Sjedila sam uz Melu, prijateljicu koja mi je kao sestra, i jela kolače koje je sama ispekla. Nisam imala tremu. Sve sam to već prošla. Postupak je jednostavan. Morat ću sjesti na visoku stolicu iza pulta i potpisivati knjige. I smiješiti se. I zahvaljivati. Ima li lakšeg posla?

Mladi koji su pročitali “Ples oko sunca” pišu mi i čude se zemlji u kojoj sam živjela. I ja joj se čudim kad je usporedim s ovom u kojoj danas živim - kaže Vedrana Rudan.

Baš se radujem. Opet odlazim na Sajam knjiga u Beograd. Tamo će biti biti jedno milijun ljudi. Sve će mirisati na knjigu.

Da, stara sam. U meni živi djevojčica, ipak znam da sam ja ona stara žena koja u mene gleda iz svakog izloga pokraj koga prođem.

Jučer smo u Istri proslavili četrdeseti rođendan moje kćeri. Kad sam počela pisati ovu knjigu, fešta je bila u planu. Dan je bio lijep, moja je kći plavuša na vrhuncu ljepote. Primala je poklone, smijala se, pazila da sve bude kako je planirala, uz nju su bili njezin muž, njegova mama i mnogi ljudi koji je vole. Ona i nećak zajedno su puhnuli u dvije svjećice.

Danas je u knjižare stigla autobiografija najčitanije spisateljice u regionu, žene koja se usuđuje da kaže ono što se drugi ne usude i koja ruši sve tabue.